Autorski tekst Jovana Babića prenosimo u celosti.
Pitanje mladih u društvu uvek je aktuelna tema, jer se norme mladih menjaju sa svakom generacijom, kao i njihovo mesto u društvu. Promene koje su nastale sa sadašnjom generacijom mladih ogledaju se u načinu komunikacije i prenošenja informacija.
Način prenošenja informacija za starije generacije bio je televizija, radio i štampani mediji tokom njihovog odrastanja. Svoj vrednosni sistem su izgradili na osnovu vrednosti koje su tada bile aktuelne, a informacije su dobijali iz tada dominantnih izvora informisanja.
Neke stvari su se promenile
Sadašnja generacija mladih promenila je način informisanja, kao i izvore informisanja, u odnosu na njihove roditelje. Ovo je izuzetno važno, jer izvori informisanja imaju uticaj na način života ljudi. Sama promena se ogleda u prelazu sa tradicionalnih medija (TV, radio i štampani mediji) na digitalne medije, koji su daleko pristupačniji i lakši za korišćenje. Digitalni mediji su napredniji način informisanja od tradicionalnih, jer nude daleko više - zato su ih i lako zamenili.
Televizija i radio su nudili besplatno i trenutno informisanje, kao što nude i digitalni mediji, ali nisu nudili gotove i lako dostupne informacije kao digitalni mediji. Kod digitalnih medija je lako pronaći informaciju koja vam treba, dok radio i televizija imaju svoj plan i program, pa morate da slušate celu emisiju da biste čuli informaciju koja vam treba, kao i što je bilo potrebno u određenom vremenskom periodu da gledate emisiju, jer niste imali mogućnost reprodukcije sadržaja.
Sada digitalni mediji nude sve navedeno - besplatno i trenutno informisanje, koje nude i tradicionalni mediji, ali i mogućnost reprodukcije sadržaja u bilo kom vremenskom periodu, kao i lako pronalaženje informacija koje vam trebaju.
Pošto je postalo relativno lako i jeftino da se prave medijski kanali ili kanali za masovnu komunikaciju, broj izvora informisanja je eksplodirao na internetu. Shodno tome, uticaj starih ili tradicionalnih medija je opao, jer je broj građana ostao isti, ali je broj izvora informisanja porastao.
Mladi se sada dominantno informišu na digitalnim platformama, dok su tradicionalni mediji izgubili trku sa digitalnim medijima. Za starije ljude, odnosno penzionere, situacija je obrnuta: dominantan izvor informisanja su tradicionalni mediji, dok digitalni mediji gube trku sa njima. Ova situacija se menja i svakog dana imamo sve više mlađih generacija koje se informišu na internetu, dok se broj starijih smanjuje. Ovaj trend će dovesti i do velike promene u politici u narednim godinama.
Razvoj digitalnih izvora informisanja u Srbiji
Svaki izvor informisanja ima svoj medijum kroz koji se prenosi, ili možemo reći infrastrukturu koja se koristi da bi se informacije prenele.
Zato možemo videti kako se razvijaju digitalne platforme kada pogledamo koja je infrastruktura neophodna da bi bila moguća komunikacija putem digitalnih platformi. Za korišćenje digitalnih platformi potrebni su uređaji koji mogu da koriste internet (kompjuter, mobilni telefon), kao i sam pristup internetu. Statistike za ove elemente pokazuju sledeće: U Republici Srbiji 90,0% lica koristilo je internet u poslednja tri meseca, 4,2% ispitanika koristilo je internet pre više od tri meseca, 0,6% pre više od godinu dana, dok 5,2% ispitanika nikada nije koristilo internet.
U poslednja tri meseca internet je korišćen sledećom učestalošću: više puta u toku dana 89,8%, svakog dana ili skoro svakog dana 7,0%, najmanje jednom nedeljno (ali ne svakog dana) 3,0% i ređe nego jednom nedeljno 0,2%.
Preko 84,7% internet populacije ima nalog na društvenim mrežama (Facebook, Twitter).
Od ukupnog broja domaćinstava koja poseduju internet priključak, fiksnu širokopojasnu konekciju poseduje 91,1% domaćinstava, dok mobilnu širokopojasnu internet konekciju poseduje 78,8% domaćinstava.
U Republici Srbiji 71,8% lica u poslednja tri meseca koristilo je računar, 6,0% ga je koristilo pre više od tri meseca, 8,8% pre više od godinu dana, dok 13,3% lica nikada nije koristilo računar. Iz svega navedenog možemo videti da mnoga lica u Srbiji ili nemaju pristup internetu, ili ga retko koriste, ili ga, kada ga koriste, ne koriste za informisanje o političkim dešavanjima. Takođe, ovde postoji obrazac da mladi u potpunosti koriste internet, dok se pad upotrebe interneta vidi kod grupe starije od 55 godina, pri čemu je taj pad sve izraženiji što je grupacija starija. Takođe, postoji vidljiva razlika u upotrebi interneta između gradskih i ostalih mesta.
Na kraju, ova statistika pokazuje da se preklapaju način na koji se pojedinci informišu i njihove glasačke preferencije, gde osobe koje se informišu putem digitalnih platformi imaju opozicionu afilijaciju, a osobe koje se informišu putem tradicionalnih medija imaju afilijaciju sa vladajućom partijom.
Ovo je poznat obrazac koji se razvio sa razvojem digitalnih platformi, koje su omogućile da i običan građanin može da postane izvor masovnog informisanja, gde je distribucija informacija praktično besplatna i svaka objava na društvenim mrežama može da postigne milion pregleda, jer društvene mreže omogućavaju difuziju informacija. Ujedno, na društvenim mrežama autor informacije može da ostane anoniman.
Koliko ljudi se informiše na društvenim mrežama
Prema Republičkom zavodu za statistiku i dokumentu „Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u Republici Srbiji, 2025“, 90% osoba do 74 godine starosti koristi internet, 84,7% koristi društvene mreže, a 83,8% čita novine.Nije uključeno 532.337 osoba starijih od 74 godine, odnosno 8%. Statistika se odnosi na 92% populacije Srbije, bez mladih, odnosno 1.154.983 maloletnih lica. Ukupno, 1.687.320 lica nije obuhvaćeno istraživanjem. Istraživanje je sprovedeno na 4.959.683 ljudi, odnosno 74,6%.
Kada uzmemo u obzir da je 90% (4.463.714) koristilo internet u poslednja tri meseca, a od toga 90% (4.017.000) koristi internet više puta dnevno, dolazimo do podatka da od 4.017.000 lica koja svakodnevno koriste internet, 83,8% (3.366.000) čita online novine, a 84,7% (3.402.000) koristi društvene mreže. Među 532.337 osoba starijih od 74 godine koje nisu uključene u statistiku, oko 20% (106.000) koristi društvene mreže.Ukupno, 3.508.000 lica koja svakodnevno koriste internet ima nalog na društvenim mrežama u Srbiji. Posedovanje naloga ne znači da se neko bavi politikom na tom nalogu, niti da ga politika interesuje; u tu grupu spadaju i pristalice opozicije i pristalice vladajuće partije.
U Srbiji postoji 6,5 miliona upisanih birača, ali pošto veliki broj ljudi živi van Srbije, procena je da od 5,3 do 5,5 miliona birača živi u Srbiji. Budući da imamo oko 3,5 miliona birača koji koriste društvene mreže i internet više puta dnevno, a ukupno oko 5,5 miliona birača, dolazimo do zaključka da oko 2 miliona birača uopšte ne koristi društvene mreže i ne može da prati dešavanja na njima.
S druge strane, postoji oko 3,5 miliona lica koja su na društvenim mrežama, ali nisu svi tamo zbog politike, već samo deo njih, pa se postavlja pitanje koliki je taj deo i u kojoj meri je „pumpanje“ uticalo na političku aktivaciju korisnika društvenih mreža.
Foto: Ustupljene fotografije/kcns.org.rs/Jovan Babić/Google trends
Foto: Ustupljene fotografije/kcns.org.rs/Jovan Babić/Google trends
Možemo videti da se samo 3% građana priključilo „pumpanju“, ili možemo reći da je broj građana koji se bavi političkim aktivizmom udvostučen u odnosu na 2023 godinu. Ovde vidimo ekstreman rast u kategoriji od 16 do 24, gde je politički aktivizam porastao za skoro šest puta.
Primaran izvor informisanja
Osim vidljivosti informacija, potrebno je da te informacije imaju određen uticaj na osobu. Informacije sa društvenih mreža imaju veliku vidljivost, ali njihov uticaj na osobu je mali, jer ljudi već imaju određenu političku poziciju koju je teško promeniti jednom objavom.
Sa druge strane, tradicionalni mediji su izgradili vrednosti koje ljudi imaju, kao i narative, tako da imaju prednost u održavanju tih narativa, kao i u objašnjavanju celog konteksta koji je važan za informaciju. Tradicionalni mediji imaju prednost u odnosu na društvene mreže, jer jedan post na mrežama ne može da objasni kontekst niti da promeni mišljenje ljudi, dok televizijski format nudi emisije u kojima je moguće objasniti sve što je važno za informaciju i samim tim ubediti ljude daleko bolje nego jedna objava na mrežama.
Pored plasiranja informacija, potrebno je i kreirati informacije, a to je izuzetno skupo i zahteva mnogo vremena, tako da sada imamo situaciju da se na društvenim mrežama uglavnom samo komentariše ili prenosi ono što je viđeno na televiziji – tako da je izvor informacija i dalje televizija, dok su mreže zavisne od materijala koje kreiraju televizije.
Tradicionalni mediji ostaju primaran izvor informisanja birača u Srbiji iz više razloga, a to su: kreiranje sadržaja, kontinuirano informisanje, potpuna vidljivost kod svih birača, posebno starijih koji nemaju društvene mreže, reputacija koju su ranije izgradili, kao i narativ i navika koju su ranije uspostavili kod gledalača.Sa druge strane, imamo nove kanale informisanja na društvenim mrežama, ali oni još nisu izgrađeni i samo deo populacije koristi te kanale, pre svega mlađi deo. Mnogi penzioneri ne koriste ili malo koriste društvene mreže, dok birači stariji od 50 godina čine više od polovine biračkog tela u Srbiji.
Vrhunac informisanja na društvenim mrežama
Google Trends je digitalni alat koji prati popularnost pretrage određenog termina na Google pretraživaču, gde se indeksni poeni računaju relativno u odnosu na zadati vremenski period i termin pretrage. Radi naše analize koristićemo tri termina koji su se najviše koristili u prethodnom periodu „pumpanja“, od 1. novembra 2024 do 2. maja 2026. godine, a to su termini: protesti, blokade i studenti.
Foto: Ustupljene fotografije/kcns.org.rs/Jovan Babić/Google trends
Ukupan relativni indeks za tri pojma je bio u januaru 155, februaru 145, martu 149 i julu 133.
Pregled popularnosti po nedeljama:
Foto: Ustupljene fotografije/kcns.org.rs/Jovan Babić/Google trends
Detaljan pregled pokazuje 244 poena u nedelji pred 1. februar, zatim vidimo drastičan pad u prvoj nedelji posle 1. februara na 127 poena. Sledeći vrhunac popularnosti bio je u nedelji pred 15. mart i iznosio je 197 poena.
Dakle, najveća zainteresovanost građana za aktuelne događaje bila je u nedeljama pred 1. februar 2025. godine, posebno u nedelji pred sam skup u Novom Sadu. Tada je definisan termin blokada, kao i budućnost celog pokreta. Tada su društvene mreže prvi put u istoriji Srbije predvodile narativ o nekoj temi, potiskujući u drugi plan tradicionalne medije.
Naravno, ovo je moglo samo kratko da traje, ali januar 2025. godine bio je prvi mesec u kojem su digitalne platforme diktirale republički narativ, a televizija ih je pratila.Vidljivost objava na društvenim mrežama tada je bila na istorijskom maksimumu, a razlog za to bilo je ponašanje ljudi koji su sami provodili daleko više vremena na društvenim mrežama pokušavajući da se informišu o aktuelnom stanju u državi. To je dovelo do rekordnog broja pregleda objava na društvenim mrežama i, samim tim, do pretvaranja društvenih mreža u osnovni izvor informisanja birača.
Kada je opala zainteresovanost ljudi da se informišu o aktuelnim dešavanjima na društvenim mrežama, one su se vratile na poziciju iza tradicionalnih medija. Ova „anomalija“ u sistemu informisanja u Srbiji pokazuje mogući budući trend u kojem će digitalne platforme postati jači izvor informisanja od tradicionalnih medija, ali tek za 10 ili više godina.
Uticaj na biračko telo u Srbiji će se promeniti u narednih 10 godina, jer generacije mladih koje dobijaju pravo glasa koriste digitalne platforme za informisanje, dok se broj starijih koji se informišu putem tradicionalnih medija postepeno smanjuje. Ovo će promeniti način na koji se vodi politika, a ono što smo nazvali „anomalijom“ u januaru 2025. godine će postati nova normalnost na srednji vremenski period u politici.
Autor: A.A.