AKTUELNO

Božidar Spasić, bivši operativac Državne bezbednosti, navodi da je Aleksić dobar glumac i da bi lako prevario poligraf.

Miroslav Mika Aleksić (68), reditelj i vlasnik škole „Stvar srca”, osumnjičen za seksualno napastvovanje glumica, tražiće najverovatnije poligrafsko ispitanje kako bi dokazao da nije kriv, saznaju mediji.

Foto: Pink.rs/S. Kuvekalović, Printscreen YouTube/StudioB

Pošto su ga dosad prijavile glumice Milena Radulović (26) i Iva Ilinčić (24) i još četiri devojke, a policiji još desetak, Aleksić bi mogao da proba da se izvuče i pomoću detektora laži. Božidar Spasić, bivši operativac Državne bezbednosti, navodi da je Aleksić dobar glumac i da bi lako prevario poligraf s obzirom na svoje bogato iskustvo u tom svetu.

On bi se sigurno prilagodio tokom ispitivanja, jer je toliko dugo u tom poslu. Pokazao bi više lica, pošto mu je to bilo i zanimanje. Poligraf se ne uzima kao dokaz na sudu, ali se na njega često pozivaju oni koji tvrde da su nevini. Obično mašu izjavama da hoće na poligraf, da bi makar u javnosti pokazali da nisu krivi – navodi Spasić.

Foto: TV Pink Printscreen

Međutim, Stevan Đokić, vlasnik Centra za bezbednost, istrage i odbranu (DBA), smatra drugačije.

Nije isključeno da će Aleksić biti podvrgnut poligrafskom ispitivanju i pored psihijatrijskog veštačenja. Aleksić ne bi prevario poligraf jer je to praktično nemoguće, ne može se prevariti mašina. Jedino koga možete da obmanete jesu poligrafisti, ali oni rade dugi niz godina i to mogu da predvide. Na poligraf ne idu psihopate. Mogu da idu, ali tome se ne pridaje velika pažnja. Dosad sam bio na bar 300 poligrafskih ispitivanja. Mnogi pokušavaju da prevare mašinu. Neki su stavljali i ekser u cipelu, pa su na svako pitanje odgovarali identično. Ima i dokonih, koji prijavljuju da su počinili krivično delo a nisu, pa se sve ispituje – objašnjava Đokić.

Foto: TV Pink Printscreen

Sagovornik koji je zahtevao anonimnost, navodi da neki osumnjičeni traže da idu na poligraf jer znaju da nije moguće da to bude određeno kao istražna radnja, pošto bi bilo protivzakonito.

Uostalom, poligraf nije propisan kao zakoniti dokaz jer je bilo slučajeva da su ga uhapšeni prolazili iako su bili nesumnjivo krivi, tako da se smatra nepouzdanim dokaznim sredstvom. Ako se Aleksić i ponudi za poligrafsko testiranje, to bi bila čista fora i blef, koja se koristi jer odbrana zna da to nije zakonski moguće i nikad neće biti realizovano. Ako postoje dokazi protiv Aleksića, a ovde su to iskazi šest devojaka, onda ne može poligraf da rešava tu situaciju, jer bi onda mogao da anulira i otisak prsta i DNK trag. Poligraf se koristi samo kad nema nikakvih dokaza. Ne bi trebalo sud da ga koristi, jer ako je to dokaz za krivicu, onda je to dokaz i za nevinost, pa ko ga prođe, ne može biti osuđen – objašnjava izvor za medije.

Foto: Tanjug/Rade Prelić, Printscreen YouTube/StudioB

PRETI MU 12 GODINA ZATVORA!

Kada prođu godine, krivično delo se teško dokazuje, ali to nije i nemoguće učiniti, pogotovo ako žrtava ima više. Tada se njihovi iskazi povezuju, stvori se mozaik priče. Kad se sve uzme u obzir, tužilaštvo i kasnije sud stvaraju svoj stav na osnovu subjektivnog osećaja. U zavisnosti od krivičnog dela za koje bi se teretio Aleksić, različite su i zaprećene kazne – od jedne pa do 12 godina zatvora. Poznati sudski veštak, koji je želeo da ostane anoniman, kaže da je teško dokazati silovanje posle više godina, ali ističe da žrtve možda poseduju medicinsku dokumentaciju, na osnovu koje bi se moglo vršiti veštačenje. "Očekujemo da postoje medicinski dokazi na osnovu kojih će tužilaštvo pokrenuti postupak. U suprotnom, tužilaštvo na osnovu izjava svedoka i drugih činjenica dokazuje seksualno nasilje – naglašava on".

Advokat Borivoje Borović je objasnio da se u svim ovim postupcima uzimaju izjave oštećenih i okrivljenih, koji svi bivaju saslušavani na konkretne okolnosti, ispituju se eventualni svedoci, angažuju veštaci, a u obzir se uzimaju i rezultati različitih kriminalističkih obrada. 

Kao svedok u procesu mogla bi se pojaviti osoba kojoj se oštećena poverila u vreme kad se inkriminisani događaj desio – naveo je kao jednu od mogućnosti Borović.
Angažuju se veštaci neuropsihijatri, psihijatri i psiholozi, pogotovo kad se radi o maloletnim osobama. Oni procenjuju izjavu o eventualnom pruženom otporu, mestu gde se događaj zbio, jesu li oštećene mogle pozivati u pomoć ili se npr. radilo o stuporu, stanju utrnulosti u kojem žrtva ne reaguje – kaže Borović.