AKTUELNO

Nije svaki umor posledica previše posla, niti je svaki stres nešto što treba prihvatiti kao normalan deo karijere. Način na koji nas kolege tretiraju, odnos nadređenih prema zaposlenima i atmosfera u kojoj provodimo veliki deo dana direktno utiču na naše samopouzdanje, emocionalnu stabilnost i kvalitet života.

Čovek na poslu ne ostavlja svoja osećanja ispred vrata kancelarije. Iako se profesionalnost često poistovećuje sa sposobnošću da kontrolišemo emocije, to ne znači da možemo da budemo imuni na atmosferu u kojoj svakodnevno radimo. Poslovno okruženje u kojem vladaju poštovanje, saradnja, međusobno uvažavanje i jasna komunikacija može da bude važan izvor motivacije i osećaja lične vrednosti. Nasuprot tome, sredina u kojoj su prisutni konstantna napetost, omalovažavanje, nepredvidivi zahtevi i strah od greške može ozbiljno da naruši mentalno zdravlje. Posebno je problematično kada zaposleni počnu da doživljavaju posao kao prostor u kojem stalno moraju da budu na oprezu, da paze šta govore i kako se ponašaju, jer nikada ne znaju kada će naići na kritiku, konflikt ili neprijatnu reakciju. Tada radno mesto prestaje da bude samo mesto profesionalnih obaveza i postaje izvor hroničnog psihološkog pritiska.

Jedan od najvažnijih faktora mentalnog zdravlja na poslu jeste osećaj psihološke sigurnosti. To znači da zaposleni mogu da postave pitanje, iznesu mišljenje, priznaju grešku ili zatraže pomoć bez straha da će zbog toga biti poniženi ili kažnjeni. Kada takva sigurnost ne postoji, ljudi često počinju da potiskuju svoje stavove, izbegavaju inicijativu i neprestano preispituju sopstvene sposobnosti. Vremenom se može razviti osećaj da nikada nisu dovoljno dobri, čak i kada objektivno postižu odlične rezultate. Posebno štetno može biti okruženje u kojem se uspeh ne primećuje, dok se svaka greška javno ističe, u kojem se zaposleni međusobno takmiče umesto da sarađuju i gde se autoritet gradi na strahu. Takva atmosfera ne utiče samo na produktivnost, već i na način na koji osoba doživljava sebe, svoje znanje i sopstvenu profesionalnu vrednost.

Još jedan važan problem jeste činjenica da poslovni stres retko ostaje na radnom mestu. Zaposleni koji svakodnevno trpi pritisak može početi da nosi napetost kući, da teško zaspi, da razmišlja o razgovorima sa nadređenima i da unapred oseća strah od narednog radnog dana. Posledice se mogu odraziti na partnerske odnose, porodični život, prijateljstva i fizičko zdravlje. Neko postaje razdražljiv, neko se povlači u sebe, a neko gubi interesovanje za aktivnosti koje su mu ranije pričinjavale zadovoljstvo. Dugotrajan stres povezan sa poslom može doprineti iscrpljenosti i sagorevanju na radu, stanju koje karakterišu emocionalna iscrpljenost, udaljavanje od posla i smanjen osećaj profesionalne efikasnosti. Važno je prepoznati da konstantna napetost, problemi sa spavanjem i osećaj emocionalne potrošenosti nisu dokaz da je neko slab ili nesposoban da se nosi sa životom. Često su znak da su zahtevi i uslovi u kojima radi postali neodrživi.

Posebnu odgovornost u stvaranju zdravog poslovnog okruženja imaju poslodavci i rukovodioci. Nije dovoljno zaposlenima obezbediti platu, radno mesto i formalno definisane obaveze. Važno je da postoje jasna očekivanja, realna raspodela posla, mogućnost odmora, transparentna komunikacija i odnos zasnovan na poštovanju. Dobar rukovodilac ne mora uvek da bude saglasan sa zaposlenima, ali mora da ume da kritikuje bez ponižavanja, da prepozna trud i da ne koristi strah kao sredstvo upravljanja. Takođe, kolegijalnost nije nevažan dodatak poslovnom životu. Ljudi koji imaju osećaj da pripadaju timu, da mogu da računaju na podršku i da njihov doprinos ima smisla često lakše podnose profesionalne izazove. Sa druge strane, zaposleni mogu da doprinesu sopstvenoj zaštiti tako što će postavljati granice, koristiti vreme za odmor, jasno komunicirati o preopterećenosti i potražiti stručnu podršku kada primete da stres ozbiljno utiče na njihovo funkcionisanje.

Foto: Pixabay.com

Najzad, važno je promeniti duboko ukorenjeno uverenje da je trpljenje loših poslovnih uslova cena uspeha. Ambicija, odgovornost i profesionalna posvećenost ne podrazumevaju da osoba mora da žrtvuje svoje mentalno zdravlje kako bi dokazala koliko vredi. Naravno, nijedno radno mesto nije savršeno i povremeni stres, neslaganja i zahtevni periodi sastavni su deo profesionalnog života. Međutim, postoji velika razlika između povremenog pritiska i svakodnevnog okruženja koje nas emocionalno iscrpljuje. Ako posao dugoročno narušava san, odnose, samopouzdanje i osećaj unutrašnjeg mira, važno je ozbiljno razmotriti šta može da se promeni, potražiti podršku i, kada je potrebno, razmotriti i promenu radnog okruženja. Jer uspeh nema mnogo smisla ako zbog njega gubimo zdravlje, a posao koji radimo trebalo bi da bude deo našeg života, a ne razlog zbog kojeg prestajemo da uživamo u njemu.

Autor: S.Paunović