AKTUELNO

Dve kutije magnezijuma stoje jedna pored druge na polici. Na jednoj piše 500 mg, na drugoj 200 mg, a cena je skoro ista. Većina kupaca uzme prvu, iako to ne mora da bude bolji izbor. Broj na pakovanju sam po sebi ne govori koliko će organizam od toga zaista iskoristiti.

Tržište dodataka ishrani ne kažnjava neznanje odmah. Kažnjava ga polako, bačenim novcem, stomačnim tegobama i uverenjem da „suplementi ne rade“, iako je problem često bio u izboru proizvoda, a ne u ideji. Deset grešaka koje slede ponavljaju se iz godine u godinu, a svaka se može izbeći uz malo pažnje i pet minuta čitanja deklaracije.

1. Kupovina bez jasnog cilja

Proizvod koji obećava „energiju, imunitet, bolji san i lepšu kožu“ retko radi dobro bilo šta od toga. Što je spisak namena duži, to je doza svakog sastojka obično manja, jer u jednu kapsulu staje ograničena količina praha.

Bolji redosled je obrnut. Prvo se definiše problem, recimo loš san, popodnevni pad koncentracije ili sporiji oporavak posle treninga, pa se tek onda traži sastojak koji je za taj problem ispitivan. Kod vitamina D ili B12 jednostavan nalaz krvi pokazuje da li nedostatak uopšte postoji, pa se ne kupuje naslepo. Potrebno je biti i iskren prema sebi. Ako energija pada zbog pet sati sna i treće kafe, nijedan suplement to neće popraviti. Dobar proizvod može da podrži zdravu rutinu, ali je ne zamenjuje.

2. Kupovina sa neproverenih mesta

Profil na društvenoj mreži bez adrese, poruka „piši u inbox za cenu“ i popust od 50% na proizvod koji svuda košta isto ostavljaju mnogo prostora za falsifikat, istekao rok ili robu koja je mesecima stajala u toplom magacinu. Toplota i vlaga posebno brzo oštećuju vitamine i biljne ekstrakte, a to se golim okom ne vidi.

Nekoliko signala lako se proverava. Proizvod koji se legalno prodaje u Srbiji ima deklaraciju na srpskom jeziku i upisan je u bazu Ministarstva zdravlja. Ozbiljan prodavac bez problema pokazuje broj rešenja, a na sajtu ima jasno navedene podatke o firmi, adresu i PIB. Ako bilo šta od toga nedostaje, niska cena prestaje da bude prednost.

3. Poverenje u obećanja koja suplement ne sme da da

„Leči nesanicu“, „topi masne naslage“, „detoks za sedam dana“, „klinički dokazano“ bez ijedne navedene studije. Ovakve rečenice su najsigurniji znak da proizvod prodaje obećanje, a ne sastav.

Dodatak ishrani ne leči i ne sprečava bolesti. Zdravstvene tvrdnje koje proizvođači smeju da koriste u Evropskoj uniji prošle su procenu Evropske agencije za bezbednost hrane (EFSA) i zvuče gotovo dosadno, na primer „magnezijum doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti“ ili „vitamin D doprinosi održavanju normalnog stanja kostiju“. Ta suvoparnost je dobar znak. Fotografije „pre i posle“, rokovi izraženi u danima i izrazi poput „čudo“ ili „bez ikakvih nuspojava“ govore suprotno. Što je reklama glasnija, to pažljivije treba čitati deklaraciju.

4. Čitanje prednje strane umesto deklaracije

Prednja strana pakovanja je reklama, a poleđina je dokument. Na prednjoj strani su krupni brojevi i obećanja, a na poleđini podaci koji pokazuju šta zapravo kupujete. Pre kupovine vredi proveriti pet stvari:

Doza po porciji: koliko svakog sastojka dobijate dnevno, a ne u jednoj kapsuli.

Broj kapsula po porciji: podatak „100 mg po kapsuli“ uz dve kapsule dnevno znači 200 mg.

Procenat NRV: koliki deo dnevne referentne vrednosti pokriva jedna porcija.

Broj porcija u pakovanju: da li kutija traje mesec dana ili samo dve nedelje.

Pomoćne materije: vrsta kapsule, zaslađivači, boje i kofein koji se lako previdi.

Poslednja stavka je važnija nego što izgleda. Kapsule od želatina nisu pogodne za one koji ne jedu proizvode životinjskog porekla, a kofein se u formulama za energiju i fokus ponekad krije iza naziva poput ekstrakta guarane. Ko već pije tri kafe dnevno, treba da zna i za četvrtu.

5. Mešavine koje kriju pojedinačne doze

Natpis „patentirani kompleks 1.200 mg“ uz spisak od deset sastojaka zvuči ozbiljno, ali ne kaže koliko je čega unutra. Ta mešavina može da sadrži 1.100 mg najjeftinijeg sastojka i po nekoliko miligrama svih ostalih, a kupac to nikada neće saznati.Ovaj trik je najčešći kod proizvoda iz SAD, gde propisi dozvoljavaju da se za takozvanu „proprietary blend“ mešavinu navede samo ukupna masa. Evropska pravila traže da deklaracija navede količine aktivnih sastojaka, ali se proizvodi kupljeni preko inostranih sajtova i društvenih mreža često prodaju sa originalnom američkom etiketom. Pravilo je jednostavno. Proizvođač koji ne navodi pojedinačne količine traži da mu verujete na reč, a sastojci od kojih zavisi efekat moraju imati jasno navedenu dozu.

6. Doze koje dobro izgledaju samo na etiketi

Dugačak spisak sastojaka lepo izgleda na pakovanju, ali sastojak dodat u dozi deset puta manjoj od one iz studija služi etiketi, a ne vama. Zato ima smisla uporediti dozu sa proizvoda sa dozama iz istraživanja. Ako su studije za neki ekstrakt koristile 600 mg dnevno, a kapsula sadrži 50 mg, od tog proizvoda ne treba očekivati iste rezultate.

Isto važi i za cenu. Kutija od 1.500 dinara sa 60 kapsula deluje povoljnije od one od 2.200 dinara, sve dok ne izračunate da prvoj treba četiri kapsule za dozu iz studija, a drugoj dve. Prva tada traje 15 dana, a druga ceo mesec. Pravo poređenje je cena efektivne dnevne doze, a ne cena kutije.

Ni veća doza nije automatski bolja. Za magnezijum iz suplemenata EFSA je za odrasle postavila gornju granicu od 250 mg dnevno, jer veće količine češće izazivaju probavne tegobe. Kod dodataka ishrani više ne znači bolje, već samo više.

7. Izbor magnezijuma po broju miligrama, a ne po obliku

Magnezijum se u suplementima uvek nalazi vezan za neko jedinjenje, a od tog jedinjenja zavise dve stvari: koliko magnezijuma ima u kapsuli i koliko ga organizam može iskoristiti.

Oksid ima najviše magnezijuma po gramu, oko 60%, ali se slabo rastvara. U ispitivanju Firoza i Grabera iz 2001. godine organizam je iz oksida iskoristio svega oko 4% magnezijuma, dok su hlorid, laktat i aspartat prošli znatno bolje. Citrat se dobro apsorbuje, ali u većim dozama deluje laksativno. Bisglicinat sadrži manje magnezijuma po gramu, oko 14%, pa u 1.000 mg bisglicinata ima oko 140 mg magnezijuma. Zato na deklaraciji treba tražiti elementarni magnezijum, a ne težinu celog jedinjenja.

Sve više formula zato koristi magnezijum bisglicinat, oblik koji stomak uglavnom podnosi bolje od oksida i citrata, pa se često uzima uveče, pred spavanje. Dobre formule ga kombinuju sa vitaminom D3, jer magnezijum učestvuje u radu enzima koji aktiviraju vitamin D. Otuda i odgovor na dilemu s početka, jer kutija sa 500 mg oksida ne mora da donese više od kutije sa 200 mg magnezijuma iz bisglicinata.

8. Generički biljni prah umesto standardizovanog ekstrakta

Kod biljnih sastojaka ime biljke na pakovanju govori malo. Ašvaganda je dobar primer. Većina kliničkih studija o stresu i snu rađena je sa ekstraktom korena, najčešće sa oko 600 mg dnevno tokom šest do dvanaest nedelja. List ima drugačiji odnos aktivnih materija, a mleveni koren bez standardizacije može od serije do serije da se razlikuje po jačini.

Zato na pakovanju treba tražiti tri podatka: koji deo biljke je korišćen, da li je ekstrakt standardizovan i na koliki procenat aktivnih materija. Standardizovani ekstrakti, poput KSM-66 sa najmanje 5% vitanolida, garantuju ujednačenu količinu aktivnih materija u svakoj seriji i imaju iza sebe objavljene kliničke studije. Isti princip važi za ginseng, gde se traži procenat ginsenozida, i za kurkumu, gde se traži procenat kurkuminoida. Ako tog podatka nema, ne znate koliko aktivne materije zapravo kupujete.

9. Zanemarene interakcije sa lekovima

„Prirodno“ ne znači i bezopasno u kombinaciji sa terapijom. Magnezijum može da umanji apsorpciju nekih antibiotika i lekova za osteoporozu, pa je razmak između njih važan. Kantarion, koji se često prodaje kao podrška raspoloženju, poznat je po tome što može da oslabi dejstvo kontraceptivnih pilula i niza drugih lekova. Za ašvagandu je nemački Savezni institut za procenu rizika (BfR) upozorio na oprez kod bolesti jetre i štitne žlezde.

Ovo nisu razlozi za strah, već za jedno pitanje pre kupovine. Ko redovno koristi terapiju, trudnica je ili doji, treba da pita lekara ili farmaceuta da li se suplement uklapa. To pitanje traje dva minuta, a može da uštedi mnogo više od toga.

10. Previše proizvoda i nijedan redovno

Novi početak često izgleda isto: pet preparata kupljenih istog dana, a mesec dana kasnije pet otvorenih kutija na polici. Sastojci se pri tom preklapaju. Vitamin B6 se, na primer, nalazi u multivitaminu, u proizvodu za stres i u proizvodu za energiju, a EFSA je 2023. godine za odrasle postavila gornju granicu unosa od 12 mg dnevno. Kofein iz formule za energiju, uzet popodne, kvari san koji pokušavate da popravite drugim proizvodom.

Manji broj dobro izabranih proizvoda, raspoređenih po delu dana, daje više od police pune preparata. Efekat većine sastojaka meri se nedeljama, a ne danima, pa je redovnost važnija od broja kutija. Proizvod koji ne možete da uklopite u svakodnevnu rutinu nećete koristiti dovoljno dugo da biste saznali da li deluje.

Kako izgleda formula koja izbegava ove greške

Na policama je i dalje uobičajeno da magnezijum dolazi kao oksid, da se kompleksi prodaju bez pojedinačnih doza i da ašvaganda nema naveden procenat vitanolida. Novi brend Hyper polazi od suprotnih pravila, pa se njegove formule mogu proveriti upravo prema listi iz ovog teksta:

Doze: svaki sastojak ima navedenu količinu u miligramima, bez mešavina sa skrivenim dozama.

Oblici: magnezijum je u obliku bisglicinata uz vitamin D3, a vitamin B12 je metilkobalamin.

Ekstrakti: ašvaganda je KSM-66 ekstrakt korena, a ginseng je standardizovan na 10% ginsenozida.

Bez viška: formule su bez kofeina, a kapsule su od biljne celuloze umesto želatina.

Tvrdnje: koriste se samo zdravstvene tvrdnje odobrene u EU, uz upis u bazu Ministarstva zdravlja.

Rutina: tri proizvoda raspoređena su po delu dana, za jutro, dan i veče.

Takav pristup ima svoju cenu, jer su bisglicinat i patentirani ekstrakti skuplji od oksida i generičkog praha, pa takav proizvod nikada neće biti najjeftiniji na polici. Pravo poređenje, međutim, nije cena kutije, već cena porcije koja sadrži dozu iz studija, u obliku koji organizam može da iskoristi. Tako računato, najjeftinija kutija često ispadne najskuplja, a ista pitanja važe za svaki proizvod, bez obzira na to ko ga pravi.

Autor: S.M.