AKTUELNO

Kada predsdnik Srbije kaže da bez Amerikanaca nema rešenja kosovskog problema, zašto je toliko neobičio da ode u Ameriku?

Otputovao je avionom "Er Srbije", a poseta je okvalifikovana kao "misteriozna" i „ilegalna", jer je ostvarena bez saopštenja njegovog kabineta, bez znanja dobrog dela Vlade, saradnika, medija i javnosti. Premijerka Ana Brnabić uputila je novinare da detalje potraže u kancelariji šefa države pošto neće da glumi Vučićevog portparola.

Delovalo je neuobičajeno, ali ne vidim zašto se oko toga podizala tolika prašina. Da je za Njujork otputovao privatno, ne bi bilo prvi put, to je njegovo pravo. Da se uputio da bi razgovarao o državnim poslovima, to je takođe njegovo pravo. Da je kombinovao jedno i drugo, sasvim je OK.

Predsednik Republike može da proceni da je bolje da neke osetljive teme razmatra mimo prisustva TV kamera i mmkrofona. Da putuje i bira s kim će ce sastati.

Činilo se da Vučić nije usamljeni srpski lider koji pokušava da umakne radarima javnosti. Boris Tadić znao je da državnim avionom na jedan dan odleti u Rim - stim što karakter posete nije imao nikakve veze sa politikom.

Vuk Jeremić, koji je na Vučića zbog puta u Njujork svalio drvlje i kamenje u vreme dok je bio ministar inostranih poslova Vojislava Koštunice preko dana je vodio jednu, a u večernjim časovima sasvim drugu diplomatiju.

Misterija je nestala kada je Vučić „uhvaćen“ u razgovoru sa generalnim sekretarom UN Antonijem Guteresom. Da sve bude gore, predsednik je sam otkrio da je imao mnoge susrete sa zvaničnicima čije su zemlje priznale nezavisnost Kosova.

Foto: Beta

Možda je poseta imala elemente privatnosti, ali pokazalo se da je mnogo značajniji njen radni karakter. Dok se ne pokaže suprotno, a nadam se da neće, Vučić deluje posvećen nameri da Srbiju uvede u Evropsku uniju svestan da od toga neće biti ništa dok se ne sklopi sporazum sa Prištinom.

Javnosti je to jasno poručio 22.januara i sada traga za rešenjem pošto međunarodna zajednica, pre svega Amerikanci, postaju sve nestrpljiviji pokušavajući da zapadni Balkan očiste od neuralgičnih tačaka i tako blokiraju dalji prodor ruskog uticaja.

Vučić se u Njujorku nadao većem razumevanju, ne samo za Srbe na Kosovu već i za Srbiju. Nije zadovoljen onim što je postigao. Šta je postigao, ne znamo, ali jasno je da ide teško. U Briselu u sredu ponovo bez rezultata.

Zašto onda Jeremić, autor „njujorške misterije", tvrdi da Vučić „nespretno pokušava da doskoči međunarodnoj zajednici" i da kupuje dodatno vreme „za sebe i svoje koalicione partnere" - u Prištini. Pa šta? Bolje „koalicioni partneri" u Prištini nego specijalci Rose u Kosovskoj Mitrovici.

Ponovo se najvažnije državotvorno pitanje spušta na nivo stranačkog prepucavanja vlasti i opozicije. Predsednikovi rivali odustaju od politike koju su promovisali dok su bili na vlasti samo zato što ne žele da Vučić uvede Srbiju u EU, da on bude taj koji Srbiji otvara evropsku budućnost uklanjajući sa puta kosovske balvane i pokušavajući da umanji pogubne efekte odluke Međunarodnog suda pravde - čije je mišljenje zatraženo u vreme prethodne vlasti.

Ako Jeremić pokušava da prikupi poene na antievropskom, nacionalističkom i tradicionalističkom krilu koje nastavlja da živi u „nebeskoj Srbiji", istu grešku čini i lider Pokreta slobodnih građana Saša Janković kada kaže da Vučić hoće da "preda" Kosovo.

Zar se proevropska opozicija nije oduvek borila za rešenje postignuto pregovorima? Zašto se sada „evropska Srbija" priključuje Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja menja ime da bi sabotirala pregovore, a sabotira eventualno rešenje?

Opozicija je svojevremeno odbila Vučićev poziv na unutrašnji dijalog. Opravdano, ukoliko se podsetimo kvalifikacija koje je Vučić upućivao onim koje poziva da za njim za isti sto, ali kratkovido, ukaliko se posmatra sa stanovišta dugoročnog interesa Srbije.

Liberalna opozicija još ima priliku da se izdigne iznad uvreda koje im je Vučić delio šakom i kapom. Da pokaže da razmišlja državotvorno. Da takvim stavom prisili predsednika da odustane od zajedljive retorike.

Zar je sramota podržati rešenje - makar ono dolazilo i od Vučića - koje uklanja vodenični kamen o vratu Srbije, a potom nastaviti političku borbu sa „autoritarnim i bahatim" šefom države?

Opozicija bi u slučaju Kosova mogla da prikupi poene time što bi branila rešenja koja su dobra za Srbiju, ali ponovo se pokazuje totalitarnost ovdašnje političke scene. Biti po svaku cenu protiv. Začaran krug po kome se kreću kolekcije stranaka, bilo da su na vlasti, bilo da su u opoziciji.

Rušenje Vučića nije politika. Rušiti ga kada pokušava da reši pitanje Kosova je destilisana glupost.

Tako dolazimo i do Jeremićevog tvrđenja da su se Vučić i Tači tajno sreli na večeri u Parizu. Pa šta ako jesu? Iskreno bih voleo da je to tačno jer bi značilo da su ova dvojica odlučna da razvežu onaj Gordijev čvor pošto ni jedan ni drugi nisu u prilici da ga preseku mačem. Mač je u rukama Evropske unije i Amerike.

Danas bi trebalo da se Vučić i Tači nađu u Briselu. Prilika da se posle 15 meseci pogura posustali dijalog. Šta god imali da kažu jedan drugome, jasno je na će jednog dana potpisati dokument koji već ima svoj zvaničan naziv: pravno obavezujući sporazum Beograda i Prištine, Srbije i Kosova. Geografsko tumačenje prepušteno je političkim ocenama aktera. Javnim i tajnim.

Ne bih voleo da vidim da u danu potisivanja tog dogovora opozicija svoje stranačke zastave spusti na pola koplja.

#Aleksandar Vučić

#Amerika

#Boško Jakšić

#Njujork

'