Jedan eksperiment je pokazao da psi po pravilu izbegavaju osobe koje su odbile da pomognu njihovom vlasniku. Izgleda da je povezanost pasa i vlasnika toliko jaka da od čoveka koji je nepravedan prema gazdi ne žele da uzmu čak ni hranu.
Psi su ponekad spremni da žrtvuju i više nego što bi većina naših „ljudskih“ prijatelja. Usled toliko vremena provedenog s ljudima, gledaju nas kao sebi ravne i izuzetno su osetljivi na ljudske akcije.
Ali, da li su psi generalno osetljivi na vlasnikove interakcije s drugim ljudima i da li umeju da protumače njihovo značenje? Sudeći po istraživanju rađenom u Japanu, za razliku od brojnih životinja, pa čak i šimpanzi, bez obzira na ličnu korist, psi vrlo dobro procenjuju socijalnu situaciju i spremni su u skladu sa značenjem i da emotivno odreaguju.
Eksperiment
Eksperiment Kurošime i saradnika sastojao se od nekoliko situacija. Svaka je počinjala isto – naočigled psa, vlasnik je u rukama držao kutiju s poklopcem u kojoj se nalazio određeni predmet. S jedne strane je sedela osoba A, a s druge osoba B (takozvani neutralni učesnik). Vlasnik pokušava da otvori kutiju, ali u tome ne uspeva. U prvoj situaciji, obraća se za pomoć osobi B, koja pridržava dno kutije, i vlasnik uspeva da podigne poklopac i izvadi predmet. U drugoj situaciji, vlasnik se obraća osobi A za pomoć, ali ona odbija da mu pomogne i okreće se na drugu stranu. Vlasnik uzalud nastavlja s otvaranjem. U trećem slučaju (kontrolnoj situaciji), vlasnik pokušava da podigne poklopac, zatim stane i posmatra je. Ne traži ničiju pomoć, ali osoba A se svejedno okreće na drugu stranu. Svaka situacija se završava tako što vlasnik spušta kutiju na pod i ostavlja je. Nedugo zatim, osoba A i osoba B nude psu omiljeni komad hrane na dlanu. Pas bira iz čije ruke će da uzme hranu.
Interkacija između vlasnika i osoba A i B nije imala nikakvu direktnu korist za psa. Prosto rečeno, nije morala mnogo da ga se tiče. Svakako bi dobio hranu. Pa ipak, rezultati su pokazali da psi redom izbegavaju osobu A koja je odbila da pomogne vlasniku. Dokaz da je zaista stvar u neprijateljskom ponašanju osobe A, potvrđuje to što psi nisu pokazivali neku posebno preferenciju ni prema onome ko je pristao da pomogne vlasniku. Izgleda da postoji toliko velika povezanost vlasnika i psa, da ih nepravda posebno zaboli što utiče na to kako tretiraju određene ljude iz okruženja.
Nije fer
Ove društvene životinje sposobne su nešto što ljudi usvajaju tokom odrastanja i socijalizacije. Recimo, deca tek od treće godine odbijaju da daju loptu nekome ko se loše ponašao prema drugoj osobi. U ovoj studiji čak nije bilo nikakve korelacije između uzrasta psa i njegovog izbora. Interesantno je da šimpanze i dalje preferiraju one koji im daju hranu, bez obzira kako su se ponašali prema drugim ljudima. Pse nije omela ni hrana – ako procene da se desilo nešto što nije fer prema vlasniku, potpuno zanemaruju ličnu korist. Spremni su i na štrajk glađu!
Isti istraživači dalje planiraju da prošire ispitivanje i na mačke. Videćemo da li će i one da polože ovaj test, s obzirom na to da ih obično ocenjujemo kao prilično sebične i samožive životinje. Za pse nema sumnje – njihova ljubav je toliko jaka da naš neprijatelj postaje i njihov neprijatelj.