AKTUELNO

Saznajte na šta se posebno vodilo računa u prošlostikada je u pitanju podizanje kuće u Srbiji.

Srbija ima bogatu i dugu istoriji, a naši preci su se vekovima borili za svaki pedalj obradivog zemljišta. Negovali su tradiciju, a za svaki segment njihovog života bio je vezan određeni ritual.

To je, pogotovo, bilo izraženo u  posebnim prilikama poput svadba, žetve, rođenja, dizanja kuće… 

U narodu je duboko ukorenjeno verovanje da onostrane sile šalju povoljne i nepovoljne znake budućim vlasnicima. Naime, verovalo da su srećna mesta za podizanje kuće ona na kojima su životinje mirne. 

Tako bi, budući vlasnici, na mestu gde žele da podignu kuću često zagrađivali ovce i ostavljali ih da prenoće. Znak da je mesto pogodno za podizanje novog doma bilo je ako je stado mirno spavalo.

Foto: Foto/Rina.rs

Drugi ritual sa životinjama se primenjivao u Mačvi i Šumadiji. Naime, prema ovom ritualu domaćin bi postavio četiri kamena na mesta gde treba da budu četiri kućna ugla. Narednog jutra bi zavirili spod kamenja, a ukoliko bi ispod svakog od njih pronašli životinjicu ili insekta verovalo se da je mesto pogodno za gradnju.

Ako pak ne bi ništa pronašli, samo bi premestili kamenje. Postupak bi ponavljali sve dok se ne bi pojavio povoljan znak.  Ukoliko ga ipak ne bi bilo, dizali su ruke od gradnje na tom zemljištu.

Prinošenje žrtve bilo je obavezno na temeljima kuće. Žrtve su se prinosile najpre na temelju, potom na pragu, na ognjištu i krovu. Izvođenjem ovog rituala graditelji su želeli da umilostive više sile, čija je naklonost često smatrana promenljivom.

Najčešće su klali jaganjce, petla ili ovna, a njihovom krvlju prskali bi temelje kuće. U pojedinim krajevima graditelji bi ugrađivali i životinjsku glavu u temelj kuće.

Foto: Pixabay.com

U pesmi Zidanje Skadra od braće Mrnjavčevića Vila zahteva da prinesu ljudsku žrtvu kako bi se temelji grada održali. Međutim, u stvarnom životu ljudske žrtve prinosile su se samo simbolično. Žrtva se svodila na to da se u temelje zarobi nečija senka, koja se smatrala ekvivalentom duše.

Umesto neke životinje, danas se u temelj ugrađuju flaša s vinom, žito ili novac. Na mestu koje je predviđeno za gradnju ljudi bi ostavljali čašu ili flašu punu vina, rakije, pšenice ili brašna. Ponegde su je stavljali na zemlju, negde zakopavali ili je obesili o poboden štap. Narednog jutra bi obilazili da vide šta se dogodilo. Mesto se smatralo pogodnim za gradnju ukoliko je ostalo nedirnuto.

Ukoliko bi nešto nedostajalo, pretpostavljali su da je ono halovito i da tu ne treba zidati. Majke su posebno morale da paze decu da ne priđu blizu dok se kopa temelj. A majstori su pribavljali žrtvu tako što bi izmerili nečiju senku svilenim koncem, pa bi konac uzidali u temelj.

Taj čovek bi, po verovanju, uskoro umro, a njegova duša bi preuzimala brigu o novoj kući, postavši kućni duh talason.

#Kuća

#Selo

#Srbija