AKTUELNO

Susret američkog predsednika Donalda Trampa, kineskog predsednika Si Đinpinga i ruskog predsednika Vladimira Putina na svečanom prijemu dobrodošlice u Međunarodnom centru za razmenu u Šendženu 18. novembra 2026. godine, uoči glavnog dela 33. samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC), obeležili su protokolarni detalji koji su privukli veliku pažnju međunarodnih posmatrača i medija. Iako su se Tramp i Putin rukovali pred kamerama dok je Si Đinping stajao pored njih, raspored stajanja tokom zvaničnog zajedničkog fotografisanja pokazao je jasnu hijerarhiju prioriteta domaćina samita.

Prema snimcima sa događaja i izveštajima agencije Rojters i nezavisnog istraživačkog portala Important Stories, Si Đinping je nakon pozdrava rukom uputio Putina da stane po strani — između kineske prve dame Peng Lijuan i vijetnamskog predsednika To Lama — dok je Donald Tramp zauzeo mesto neposredno uz kineskog lidera. Posmatrači su ukazali na to da se Si Đinping odmah nakon fotografisanja okrenuo ka Trampu i započeo razgovor sa njim, ostavljajući ruskog predsednika po strani, dok izveštaji sa same večere navode da su lideri SAD i Kine sedeli za glavnim stolom, a Putin odvojeno.

Analitičari i poznavaoci kineske spoljne politike ističu da u diplomatiji Pekinga — tradicionalno poznatoj po izuzetnoj pažnji posvećenoj protokolu, prostornom rasporedu i simboličkim gestovima — ovakvi detalji nose snažnu političku poruku. Raspored na prijemu nadovezao se na uočljivu razliku zabeleženu ranije istog dana na međunarodnom aerodromu u Šendženu, gde je Si Đinping lično dočekao Trampa u podnožju avionskih stepenica uz crveni tepih i počasnu gardu — što je prvi put tokom njegovog predsedničkog mandata da je lično na aerodromu dočekao nekog stranog državnika — dok je Putina ujutru primio šef Generalne kancelarije Centralnog komiteta Komunističke partije Kine Caj Ći.

Komentatori međunarodnih odnosa ocenjuju da su scene iz Šendžena u velikoj meri obesmislile nastojanja ruskih državnih medija da boravak u Kini prikažu kao susret tri ravnopravne svetske supersile koje zajedno uređuju globalni poredak. Kritičari pritom ukazuju na dubok raskorak između ambicije Kremlja da na diplomatskoj pozornici projektuje status globalne sile i višegodišnje realnosti na ratištu u Ukrajini, gde ruske snage godinama nisu uspele da ostvare odlučujući strateški prodor niti da ponovo pređu reku Dnjepar nakon povlačenja iz Hersona krajem 2022. godine, dok se istovremeno u Aziji suočavaju sa sve vidljivijim podređenim položajem u odnosu na Peking.