AKTUELNO

Priliv finansijskih sredstava iz Evropske unije u ruski energetski sektor smanjen je za 85 odsto u odnosu na 2021. godinu, dok Brisel nastavlja da pojačava pritisak ograničavanjem pristupa evropskoj robi i uslugama neophodnim za obnovu oštećenih ruskih rafinerija nafte, saopštila je Evropska služba za spoljne poslove (EEAS).

Uz poruku da se strategija Evropske unije svodi na manje prihoda za Moskvu i više prepreka za rekonstrukciju njenih postrojenja, evropska diplomatska služba ukazala je da najnovije restriktivne mere imaju za cilj da trajno ograniče sposobnost Rusije da proizvodi, prerađuje i izvozi naftu.Poruka EEAS-a nadovezuje se na paket sankcija koji je Savet Evropske unije usvojio 16. novembra 2026. godine, kojim je na listu restriktivnih mera uvršteno 12 pojedinaca i 101 entitet zbog finansiranja rata protiv Ukrajine.

Pored gotovo 50 ruskih banaka i finansijskih institucija, na udaru su se našli ključni segmenti ruskog naftnog sektora, uključujući operatere naftnog terminala u Sankt Peterburgu, kompanije za istraživanje i proizvodnju energenata i niz velikih ruskih rafinerija i petrohemijskih kompleksa. Među sankcionisanim postrojenjima nalaze se Moskovska rafinerija nafte, rafinerija u Omsku — najveći ruski kompleks za preradu nafte — postrojenje TAIF-NK u Tatarstanu, kao i rafinerije u Habarovsku, Kirišiju, Salavatu, Orsku, Saratovu, Iljskom i Novošakhtinsku. Istovremeno, sankcijama su obuhvaćeni i vlasnici i upravljači brodova iz takozvane ruske „flote u senci”, kao i kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kine, sa Sejšela i iz Omana koje kupuju sirovu naftu i derivate ruskog porekla.Zabrana pristupa evropskoj opremi, rezervnim delovima i inženjerskim uslugama pogađa rusku naftnu industriju u trenutku kada se ona suočava sa posledicama kontinuiranih ukrajinskih udara bespilotnim letelicama na rafinerijska postrojenja širom zemlje.

Podaci Evrostata potvrđuju razmere energetskog razdvajanja Evropske unije i Rusije započetog nakon 2021. godine, kada je Moskva bila glavni snabdevač evropskog tržišta naftom i gasom. Nakon uvođenja embarga EU na pomorski uvoz ruske sirove nafte u decembru 2022. i naftnih derivata u februaru 2023. godine, udeo Rusije u evropskom uvozu sirove nafte pao je sa 25,8 odsto u 2021. godini na oko jedan odsto u drugom kvartalu 2026. godine, dok su ulogu vodećih snabdevača preuzele Sjedinjene Američke Države, Norveška i Kazahstan.Sličan trend beleži se i u sektoru prirodnog gasa, gde je udeo Rusije u uvozu gasovodnog gasa u Evropsku uniju spušten sa predratnih više od 40 odsto na 10,2 odsto u drugom kvartalu 2026. godine, pri čemu je Norveška preuzela prvo mesto sa 51,2 odsto. U segmentu tečnog prirodnog gasa (LNG), Sjedinjene Američke Države pokrivaju 63,2 odsto evropskog uvoza naspram 17,3 odsto koliko dolazi iz Rusije, dok Evropska unija sprovodi mapu puta za potpuno okončanje uvoza ruskog gasa do kraja 2027. godine.