AKTUELNO

Novinar Milorad Komrakov objavio je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti:

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Mun je 07.04.2014. (pre osam godina!) naveo da Ukrajina nije podnela zahtev za registraciju granice od 1991. godine, pa država Ukrajina ne postoji!

A mi za to ne znamo!!! Upravo ova vest, danima, usijava društvene mreže i izaziva različite komentare. Navodi se ime autora vesti i novina koje su to objavile kao lični stav novinara. Generalni sekretar UN Ban Ki Mun dao je zapanjujuću izjavu, čija je distribucija zabranjena u ukrajinskim medijima i na internetu. Iz ovoga je izvučen sledeći zaključak: Ukrajina nije registrovala svoje granice od 25. decembra 1991. kao suverene države. Dakle, može se pretpostaviti da Rusija ne krši svoja prava u odnosu na Ukrajinu. Prema Sporazumu ZND, teritorija Ukrajine je administrativni okrug SSSR-a. Dakle, niko ne može biti kriv za separatizam i nasilnu promenu ukrajinskih granica. Prema međunarodnom pravu, država jednostavno nema zvanično priznate granice.

Hoće li Rusija potpisati sporazum o granici sa Ukrajinom? Naravno da ne! Pošto je Rusija pravni sledbenik SSSR-a, zemlje Ukrajina, Belorusija i Novorosija pripadaju Rusiji. U suštini, sada sve što Rusija treba da uradi jeste da izjavi da je ovo područje rusko i da je sve što se na tom prostoru dešava unutrašnja stvar Rusije. Svako mešanje će se smatrati merom protiv Rusije, piše i tekstu koji kruži društvenim mrežama.

Ukrajina i Rusija, kao i mnoge druge susedne zemlje, dele zajedničko istorijsko nasleđe. Koliko ih to nasleđe povezuje, toliko ih i deli. Kijev je, i devetom veku, bio glavni grad Kijevske Rusije - prve slovenske države. Ovu državu osnovao je narod Rus, za koga Zapadni stručnjaci navode da se radi o izdanku vikinškog plemena Varjaga. Ruski naučnici tvrde da je u pitanju slovensko pleme, navodi enciklopedija Britanika. I Rusija i Ukrajina su nastale iz Kijevske Rusije. Moskva je osnovana u 12. veku i tada se nalazila na severoistočnoj granici Kijevske Rusije. Kijev je osnovan u petom veku.

U ovoj državi najviše je bilo pravoslavnih hrišćana. Godine 988, Vladimir Svjatoslavič ili Vladimir Prvi Veliki, proglasio je hrišćanstvo zvaničnom religijom. Vladimir je proširio Kijevsku Rusiju i ona je obuhvatala teritorije današnje Belorusije, Rusije i Ukrajine, sve do Baltičkog mora. Beloruski, ukrajinski i ruski jezici proistekli su iz mnogih dijalekata koji se govore širom ovih oblasti. O sudbini ukrajinskog naroda su odlučivale različite sile tokom tog perioda. U 13. veku, Mongoli su okupirali razne delove ruske države. Međutim, u 14. veku, mongolska vladavina je oslabila, što su iskoristile Velika moskovska kneževina i Velika kneževina Litvanija da podele ruske zemlje. Kijev i okolinu okupirala je Velika kneževina Litvanija (koja se kasnije pridružila Poljskoj). Kasnije je Habsburška monarhija vladala oblastima Galicije i Karpata u zapadnoj Ukrajini. Mnogi ljudi u zapadnoj Ukrajini nisu vernici Ruske pravoslavne crkve, već unijatskih i grkokatoličkih crkava, čiji vrhovni poglavar je papa.

Foto: Unsplash.com

U 17. veku, rat između Poljsko-litvanske unije i ruskih careva doveo je sve oblasti istočno od reke Dnjepar pod rusku kontrolu. U istom veku, postojala je kozačka država u centralnim i severozapadnim oblastima današnje Ukrajine, ali ju je 1764. anektirala ruska carica Katarina Velika. Ruska vojska je osvojila i delove Ukrajine koji su bili pod kontrolom Poljske. Posle toga, sprovedena je politika poznata kao rusifikacija.Ona je podrazumevala zabranu upotrebe i učenja ukrajinskog jezika, a ljudi su bili pod pritiskom da promene veru i tako je stvorena svojevrsna „mala kasta". Kada je talas nacionalizma zapljusnuo mnoge zapadne zemlje i prelio se na teritorije Poljske i Austrougarskog carstva, ljudi su sve češće počeli da se izjašnjavaju kao Ukrajinci da bi se razlikovali od Rusa. Josif Staljin, sovjetski lider je pred kraj Drugog svetskog rata anektirao zapadnu Ukrajinu od Poljske. Pedesetih godina prošlog veka Moskva je ustupila Krim Ukrajini.

Staljin je u Ukrajinu naselio veliki broj stanovnika iz drugih delova SSSR-a koji nisu znali ukrajinski jezik. Godine 1991. Sovjetski Savez se raspao i 1997. potpisan je sporazum između Rusije i Ukrajine. Na taj način je potvrđen integritet granica Ukrajine. Međutim, ljudi u istočnom delu Ukrajine imaju bliske odnose sa Rusijom, govore ruski i uglavnom su pravoslavci. U zapadnoj Ukrajini kojom su kroz istoriju vladale Poljska i Austrougarska ima dosta ljudi koji su katolici i govore ukrajinski. U sovjetskoj eri, Donjeck i Lugansk bili su Staljino i Vorošilovgrad. Ukrajina kao zemlja sa ogromnom strateškom važnošću za Rusiju najpre je zauzimala neodređen stav, naginjući više prema Rusiji nego prema Zapadu, prvenstveno EU, da bi se 2012. odnosno 2014. godine to sasvim izmenilo. Mesecima potom, posle referenduma, Krim se pripojio Rusiji.

Istovremeno, Kijev je izgubio kontrolu u Donjecku i Lugansku, u ugljem bogatom regionu Donbasa. U hronologiji aktuelnog konflikta najčešće se počinje od 2013. kada su Ukrajinci masovno protestovali protiv odluke tadašnjeg predsednika Viktora Janukoviča da ne potpiše sporazum sa Evropskom unijom. Bolna tačka za Rusiju je i 2014, kada je posle nemira u Odesi, više desetina Rusa zapaljeno u zgradi Doma sindikata. Usledili su nemiri, a uz posredovanje Francuske i Nemačke potpisana su i dva Minska sporazuma. Nikada nisu primenjeni, a ukrajinski parlament izglasao je 2017. da će težiti da se priključi NATO-u.

#Ukrajina