AKTUELNO

Sve do 1972. godine tadašnji SSSR dominirao je svetskim prvenstvima u šahu skoro četvrt veka. Tvrdili su da je to dokaz intelektualne superiornosti nad Zapadom. A onda se u SAD-u pojavio Bobi Fišer. Prvi put nakon dugo godina jedan Amerikanac pobedio je ruskog genijalca Borisa Spaskog.

Neki govore da ni jedan šahista do tada nije bio dobar kao Fišer, a njegovi se potezi čak i danas proučavaju.

Mnogi su Fišera upoređivali sa kompijuterom, govorili da je on šahovski Ahil bez Ahilove pete. Ali, za razliku od mnogih šahista iz Sovjetskog saveza, on je imao izrazito krhku psihu.

Ko mu je zapravo otac?

Kako mnogi tvrde, razlozi se mogu pronaći u njegovom detinjstvu. Rođen je 1943. godine i bio je sin dvoje neverovatno inteligentnih ljudi. Njegova majka Redžina Fišer, bila je Jevrejka i tečno je govorila šest jezika, a doktorirala medicinu. Veruje se da je Bobi Fišer bio rezultat afere između njegove majke - koja je bila u braku s Hansom-Gerhartom Fišerom u vreme njegovog rođenja - i uglednog mađarskog naučnika jevrejskog porekla, Pola Nemenija, koji je napisao veliki udžbenik iz mehanike, a jedno je vreme radio i sa sinom Alberta Ajnštajna u njegovoj laboratoriji za hidrologiju.

Ipak, tadašnji suprug Redžine Fišer naveden je u izvodu iz mateične knjige rođenih Bobija Fišera kao biološki otac, iako mu je, tokom Drugog svetskog rata bio zabranjen ulazak u SAD zbog nemačkog državljanstva.

Iako je Nemeni bio sjajan naučnik, imao je i problema sa mentalnim zdravljem. Fišerov biograf piše da "postoji takođe i neka povezanost između neurološkog funkcioniranja kreativnog genija i mentalnih bolesti. To nije povezanost ili uzrok i posledica ... ali uključeni su neki od istih neurotransmitera."

Fišerova dečačka disfunkcija nije ga omela da zavoli šah. Dok je odrastao u Bruklinu, on je je počeo da se bavi ovom igrom sa šest godina. Njegov prirodni talent i sposobnost da se fokusira na igru doveli su ga na prvi turnir kad je imao samo devet godina. Do 11. rođendana bio je redovni član šahovskih klubova u Njujorku.

Život mu je bio šah. Fišer je bio odlučan da postane svetki prvak u ovoj igri. Prijatelj iz tih dana, Alen Kaufman jednom je rekao:

Bobi je bio poput sunđera. Ušao bi u sobu u kojoj su bili šahisti, osvrnuo bi se oko sebe i samo tražio knjige i časopise o šahu. Seo bi i 'gutao' svaku stranicu, a imao je neverojatnu memoriju – sve bi upamtio."

Fišerer je ubrzo počeo da dominira američkim šahom. Sa 13 godina postao je juniorski prvak, a na američkom otvorenom šahovskom prvenstvu iste godine, igrao je protiv najboljih šahista u SAD-u.

Najmlađi prvak

Njegova zadivljujuća igra protiv međunarodnog majstora Donalda Birna obeležila je Fišera kao jednog od velikana. Fišer ga je pobedio u meču žrtvujući svoju kraljicu da napadne Birna, a pobeda je hvaljena kao "jedan od najboljih u istoriji šahovskih mečeva".

Samo godinu dana kasnije postao je najmlađi američki prvak u istoriji, a sa 15 su ga uvrstili u najvećeg na svetu i postao je najmlađi šahovski velemajstor u istoriji ove igre.

Budući da je postao najbolji u Americi, došlo je vrijeme da se okuša sa najboljima iz sveta, a to su bili igrači SSSR-a. Godine 1958. Bobijeva majka, koja je uvek podržavala svog sina, pisala je sovjetskom vođi Nikiti Hruščovu koji je odmah pozvao Fišera da se takmiči na Svetskom festivalu mladih i studenata.

Međutim, Fišeru je poziv stigao prekasno za događaj, niti mu je njegova majka mogla priuštiti avionske karte. Međutim, Fišerova želja da tamo igra ostvarena je sledeće godine, kada su mu producenti TV emisije "Imam tajnu" poklonili avionske povratne karte za Rusiju.

Foto: Wikipedia/Bundesarchiv, Bild 183-76052-0335 / Kohls, Ulrich / CC-BY-SA 3.0

U Moskvi je Fišer tražio da ga odmah odvedu u Centralni šahovski klub gde se suočio sa dvojicom mladih majstora SSSR-a i pobedio ih. Međutim nije bio zadovoljan pobedom nad vršnjacima pa je želeo meč protiv tadašnjeg svetskog prvaka Mihaila Botvinika.

Sovjeti su ga odbili, što je silno naljutilo Fišera. Bilo je to prvi put da je javno napao nekoga zbog odbijanja svog zahteva.

Takvih ispada biće uskoro još. Međutim, već i taj put izazvao je prilično veliki skandal kad je pred domaćinima na engleskom izjavio da mu je dojadilo 's tim ruskim svinjama'.

Izjava je usledila nakon što su Sovjeti presreli njegovu razglednicu koju je hteo da pošalje u Njujork i na kojoj je napisao: "Ne volim rusku gostoljubivost, kao ni ove ljude."

Nakon toga odbijena mu je viza i otkopana ratna sekira između Fišera i SSSR-a.

Foto: Wikipedia/Stevan Kragujević (po odobrenju kćerke Tanje Kragujević)

Kako je jačala njegova šahovska veština, tako je mentalno počeo sve više da propada. Već u to vrijeme Fišer je novinarima izgovarao niz antisemitskih komentara. U razgovoru iz 1962. za 'Harper's Magazine' rekao je da je 'previše Jevreja u šahu'.

-Čini se da su oduzeli kvaliteti ove igre. Čini se da se ne oblače tako lepo, znate, to mi se ne sviđa'. Dodao je da žene nemaju šta da traže u šahovskim klubovima, jer ih pretvaraju u ludnicu.

Žene su slabe. U poređenju sa muškarcima, one su glupe. Ne bi trebalo da igraju šah. One su poput početnika i uvek gube protiv muškaraca. Ne postoji na svetu žena koja igra šah a koja bi mogla da me pobedi da je ne znam koliko puštam."

Fišer je u vreme intervjua imao 19 godina. Od 1957. do 1967. godine Fišer je osvojio osam prvenstava u SAD-u, a tokom turnira ostvario je najbolji rezultat u povijesti rezultatom 11:0.

Počeo sa ispadima

Međutim,  kako se njegov uspeh povećavao, tako je rastao i njegov ego, pa i njegovo prezir prema Rusima i Jevrejima. Možda je prvo razumljivo. Ruski velemajstor Aleksandar Kotov, pohvalio je Fišerovu veštinu, rekavši da je njegova "bespriekorna tehnika u dobi od 19 godina prava retkost."

U međuvremenu, on se navodno obratio jevrejskom protivniku rekavši da čita vrlo zanimljivu knjigu, a na pitanje šta je to, odgovorio je:"Mein Kampf!"

Fišerov jedini značajan gubitak za to vreme bio je protiv tada 36-godišnjeg svetskog prvaka Borisa Spaskog i to tokom 9. šahovske olimpijade u nemačkom Siegenu.

Koliko god je Fišer želeo da ponizi komuniste, više ga je zabrinulo to što su organizatori turnira udovoljili njegovim zahtevima. Tek nakon što se nagradni fond povisio na 250.000 dolara - što bi danas bio iznos od 1,4 miliona dolara - što je bila najveća nagrada ikad ponuđena do tada – dobio je i poziv Henrija Kisindžera da uveri Fišera da učestvuje u takmičenju.

Povrh toga, Fišer je tražio da se uklone prvi redovi stolica na takmičenju, da dobije novu šahovsku tablu i da organizator promeni rasvetu, organizatori su sve uradili da mu udovolje.

Međutim, Fišer je loše krenuo, izgubio je vrlo brzo lovca i Spaski je pobedio. Fišer je za poraz okrivio kamermane i kamere i rekao da su mu one poremetile koncentraciju. Organizatori su odbili da uklone kamere. U znak protesta, Fišer se nije pojavio na drugom meču i Spaski je poveo sa 2-0.

U trećem meču Fišer je počeo sa dominacijom i osvojio je 6.5 mečeva od osam.

Spaski je vratio kontrolu igre tek u 11. susretu ali je to bila poslednja koju je Fišerizgubio. Dobio je i idućih sedam, pa je konačno u 21. susretu Spaski čestitao Fišeru

Proteran iz SAD

Fišerov meč je uništio je sovjetsku sliku intelektualne nadmoći.

Ali slava Bobija Fišera bila bi kratkotrajna. Čim je utakmica završila, ukrcao se u avion i odleteo je kući. Nije držao govore, nije potpisao autograme. Odbio je milione dolara u sponzorskim ponudama i isključio se iz fokusa javnosti, živeći u potpunoj anonimnosti.

U sljdećih 20 godina nije odigrao ni jedan meč. Samo u iduće tri odbio je 179 izazova. Na kraju izgubio je titulu najboljeg, a da više nije povukao niti jedan potez.

Međutim, 1992. godine je vratio deo svoje nekadašnje slave nakon što je u neslužbenom revanšu u Jugoslaviji ipak pobedio još jednom Spaskog. Zbog tog meča optužili su ga da krši sankcije koje je SAD nametnuo Jugoslaviji. Zato je bio prisiljen da živi u inostranstvu kako ga ne bi uhapsili.

Pohvalio je terorističke napade 11. septembra 2001. godine, rekavši da "želi da vidi kako su SAD izbrisane sa lica zemlje".

Uhapšen je 2004. godine na putu u Japan i oduzetmu je američki pasoš. Zato je 2005. zatražio islandsko državljanstvo i dobio ga. Poslednje godine života proveo je na Islandu i sve više padao u potpuno ludilo.

Kada je preminuo, imao je 64 godine - tačno toliko koliko ima polja na šahovskoj tabli.

#Šah

'