Funkcioner Demokratskog fronta i član predsedništva Demokratske narodne partije Vladislav Bojović u pismu javnosti navodi da je medijska cenzura u Crnoj Gori znak pojačane nervoze i panike režima koji je svestan da je pad izvestan i bliži nego ikada.

Njegovo saopštenje prenosimo u celosti:  

„Što je bliži kraj imperije, to su luđi njeni zakoni“ – Ciceron. Navedena izreka se potvrđuje i sada na primjeru vlasti u Crnoj Gori kod koje evidentno raste nervoza i panika, svjesna da je pad izvjestan i da je bliži nego ikada.

U atmosferi masovne pobune i zadivljujućeg otpora pravoslavnog naroda Crne Gore, vlast je kako vidimo posegla i za skandaloznom medijskom cenzurom ne bi li do kraja kontrolisala javni prostor, kao kod Orvelovog Velikog Brata. Naređena je zabrana prikazivanja emisije „Ćirilica“ u Crnoj gori, kao i jutarnjih programa televizija iz Srbije. Ovaj očajnički potez predstavlja dokaz da je vladajuću strukturu u Crnoj Gori naprosto pregazilo vrijeme i da čelni ljudi režima niti vladaju situacijom, niti sami sobom. Režim je umislio da građani Crne Gore nisu odrasli, pa bi da im nametne kakve će informativne sadržaje gledati. Riječ je o ogoljenoj totalitarnoj cenzuri medijskih sadržaja, u maniru Gebelsa, čime su suspednovane osnovne demokratske i civilizacijske vrijednosti kao što je sloboda govora i sloboda informisanja, koju recimo čvrsto garantuje ustav SAD-a. Istovremeno, primjećujemo da vlastima u Crnoj Gori ne smetaju rijaliti programi ovih televizija, dakle ni Zadruga ni Parovi.

A kakve bi to „patriotske“ poruke i „umne“ misli isključivo trebalo da slušaju građani Crne Gore, po mišljenju ove vlasti, već smo čuli od Mila Đukanovića, a onda i od njegovih najponiznijih poslušnika Miška Vukovića i Predraga Boškovića. Sama činjenica da se Miško Vuković i Predrag Bošković sada pojavljuju kao naistaknutiji branitelji i zastupnici stavova svog šefa, dovoljno govori o krizi ovog režima i samo po sebi najavljuje njegov siguran pad.

Zarad potpunijeg sagledavanja sluđenosti i panike u režimskim krugovima valja sublimirati poruke koje se ovih nedelja odatle šalju:

Kada iz vlasti kažu, „odbrana države Crne Gore“, jasno je svima da misle na privatnu državu koju su napravili.

Kada kažu „ugrožena je država“ misle na svoje džepove koje su napunili i na privilegije koje su stekli u svojoj privatnoj i kriminalizovanoj državi.

Kada optužuju jedinu istorijsku i kanonsku Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori da hoće da uspostavi teokratiju, oni zapravo saopštavaju da im je namjera da ukinu Crkvu i pravoslavlje u Crnoj Gori.

Kada kažu da neće pristati na ucjene, oni zapravo poručuju da bi voljeli da nešto istruguju sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ali što bi opet podrazumijevalo njeno gašenje i otimanje njene imovine.

Kada kažu da je potrebno da sve vjerske zajednice imaju jednaka prava, zapravo misle i planiraju da raspopu Mirašu Dedeiću i njegovoj NVO dozvole korišćenje naših svetih hramova.

Kada u javnom govoru tretiraju naše pravoslavne svetinje kao kulturna dobra, time zapravo misle i namjeravaju da njima raspolažu kao nepokretnom imovinom u svrhu nečijeg (pretpostavljamo čijeg) privatnog biznisa.

Kada poručuju svojim članovima i glasačima da ne dozvole da budu zloupotrebljeni na litijama, oni im zapravo sugerišu da prihvate da i dalje budu zloupotrebljavani od strane vlasti, koja bi još i da im ukida Crkvu.

Kada pomenu hibridne prijetnje, svjesni su da su razobličeni kao kriminalna i anticrkvena organizacija, kojoj narod više ne vjeruje, a samim tim ni njihovoj medijskoj propagandi.

Kada u javni prostor vraćaju izlizanu predreferendumsku retoriku i optužuju Srbiju da je navodno ponovo prijetnja Crnoj Gori, znači da su na unutrašnjem planu suočeni sa velikim nezadovoljstvom i opravdanim otporom samih građana Crne Gore zbog poteza koje su povukli.

Kada pozivaju NATO da ih zaštiti od Srbije, po ugledu na albanske političare u Prištini žive u velikoj iluziji da će SAD i NATO ponovo bombardovati Srbiju.

Kada govore o kampanji dezinformisanja koja navodno dolazi iz Srbije, time zapravo žele da uvedu još veći medijski mrak i cenzuru u Crnoj Gori.

Kada kažu „velikosrpska politika“, neuspješno pokušavaju da manipulišu potrošenom i bestidnom podvalom Srbiji koja se kao država evidentno uzdigla i koja je značajno ojačala svoju spoljnopolitičku poziciju.

Kada kažu da neće tolerisati eskalaciju protesta, zapravo razmišljaju da udbaškim metodama isprovociraju incidente na mirnim litijama.

Kada govore da će sve biti u najboljem redu nakon usvajanja i primjene zakona protiv Crkve i da se ništa strašno neće desiti, jasno je da više ništa ne bi bilo u redu i da bi se nad Crnom Gorom nadvila strašna prijetnja u vidu ugroženosti opstanka Crkve i pravoslavlja, što je narod prozreo i zbog čega ovako snažno protestuje.

Kada poručuju da neće da povuku zakon, oni znaju da ih sada ni privremeno povlačenje zakona ne bi moglo spasiti, da im više ne vjeruju ni njihovi dosadašnji birači i da su im zbog toga masovno otkazali i poslušnost i povjerenje.

Očekujemo narednih dana i nedelja kulminaciju nervoze u vidu novih očajničkih poteza i poruka odlazeće vlasti u Crnoj Gori. Upravo uvedena medijska cenzura govori da smo tome sve bliži.

Car je go!

A mi NE DAMO SVETINJE!