U kontekstu aktuelnog stanja u polemikama oko pravne umjesnosti “upravnog postupka” odnosno da se pred organima UNCG, tj. kolokvijalno, referenata nadležnih katastara, utvrđuje pravo svojine, postoji jasan pravni stav koji je zauzeo prije samo godinu i po Vrhovni sud Crne Gore kao najviša sudska državna instanca.

Predmetni pravni stav je usvojen po presudi Vrhovnog suda Crne Gore iz maja 2018. u koju svako može izvršiti uvid na oficijelnom sajtu sudova Crne Gore. Dakle, normativna određenja iz prelaznih i završnih odredbi tzv. Zakona o navodnoj slobodi vjeroispovjesti a u stvari otimačini imovine SPC, tj. MCP i njenih eparhija u Crnoj Gori, nisu u ekstremnom sukobu samo sa pravnom doktrinom, pozitivnim pravom Crne Gore, kompletnim konvencijskim pravom, već i sa pravnim stavom zauzetog na Opštoj sjednici upravo najviše sudske instance i to u Crnoj Gori, tj. njenog Vrhovnog suda.

Ukoliko se pak u stanju “krajnje pravne nužde i panike” zakonopisac sada naknadno pozove na ovaj zakon kao neki nov lex specialis, time će samo potvrditi već duboko ukorijenjene sumnje javnosti da od pravne sigurnosti u Crnoj Gori nema više ni “kamena na kamenu”. Da je pravni sistem Crne Gore u temeljima ljuljan, poljuljan i da sada već evidentno nakon ovog ljuljanja stremi – konačnom padu. To nije nikom u interesu, nije naposletku u interesu Crne Gore. Ne može postojati jedan koherentan i funkcionalan pravni sistem i pravni poredak koji sav “vrvi” od “osmih putnika” pravnom bujicom lex specialisa, tj. izuzecima koji se prave po raznim ćefovima izvršne vlasti i/ili različitih centara moći, korišćenjem podijeljenosti društva, korišćenjem strasti korišćenjem izazvane mržnje, korišćenjem bolesne ideologije neokomunizma u duhu “Kraja istorije” korišćenjem neolibiralizma soroševskog lika i učinka.

Ne može Crna Gora “doglaviti” više nijedno poglavlje (posebno ona 23 i 24), kad pravni sistem i kompletan pravni poredak “odiše” na brozovskim tekovinama prava, umjesto acquis-a. Ne može se ni pominjati sintagma “vladavina prava”, kad kao što ovdje vidimo, vlast u Crnoj Gori raspeto različitim interesima i nalozima djeluje tako smušeno i konfuzno, u jednoj ruci preko izvršne vlasti i zakonodavne propisuje nešto u cijelom viđenom prosvećenom pravnom svijetu suludo, a u drugoj ruci koju takođe dobrano kontroliše “puca sebi u čelo”, ništeći i u korijenu potirući, ne samo valjanost, već i pravnu smislenost utvrđivanja prava svojine u upravnom postupku. Da se razumijemo, ove tri grane vlasti su sve “u jednoj šaci”, ali se zbog prezauzetosti, zbrkanosti i neznanja “jedan prst otrgao” i raskrinkao podvalu preostala “prsta dva”.

Zaključno, zaključite se – ili ćete biti – zaključeni.