- Navedenu tešku laž Grabar Kitarović ponavlja svake godine po nekoliko puta za potrebe međunarodne zajednice a u praksi vodi proustašku politiku. Dobro je poznato da je hrvatski narod do jeseni 1943. godine u velikoj većini učestovao u oružanim snagama nacističke Nezavisne Države Hrvatske i nacističke Nemačke - naveo je u pisanoj izjavi za medije Linta.

U prilog tome naveo je i podatke o nacionalnoj strukturi Prvog i Drugog hrvatskog korpusa u leto 1943. godine, prema kojima je Prvi hrvatski korpus 27. jula 1943. godine imao 6.230 boraca, od kojih je Srba bilo 5.910 ili 95 posto, a svi ostalih 5 posto (Hrvata 305, Muslimana 10, Crnogoraca četiri i Italijana jedan).

Navodi i da je Drugi hrvatski korpus osnovan u proleće 1943, 1. avgusta iste godine imao 9.408 boraca, od kojih je bilo 6.639 Srba ili 60 posto a svih ostalih 40 posto (2.508 Hrvata, 101 Mađar, 84 Muslimana i 77 ostalih).

Linta ističe da je tek nakon kapitulacije Italije, a posebno tokom 1944. godine, kada je postalo jasno da će sile Osovine izgubiti rat, počeo masovniji prelazak Hrvati iz ustaških i domobranskih jedinica u partizane.

- I pored toga uoči završetka Drugog svetskog rata maja 1945. godine oružane snage NDH su brojale i dalje oko 200.000 vojnika u koje su uključeni i Hrvati i Muslimani iz BiH. I to bez oko 30.000 Hrvata koji su služili u Oružništvu NDH ili vojnoj policiji i Hrvata koji su učestovali u oružanim snaga Nemačke vojske - naveo je Linta.

Pomenuo je podatke istoričara Ive Godštajna o tome da je 30. novembra 1944. u partizanima je bilo svega 73.000 Hrvata.

- Dakle, može se jasno zaključiti da je pred kraja rata većina Hrvata i dalje bila u oružanim snagama NDH tj. u ustašama, domobranima, i vojnoj policiji i manji deo u nemačkoj vojsci a ne u partizanima - kaže Linta.

Dodaje da Kolinda Grabar Kitarović i mnogi hrvatski političari, intelektualci, crkveni dostojanstenici i većina hrvatskog naroda zaboravljaju veliku i nespornu istinu da bez masovnog učešća krajiških Srba u partizanima i bez Srba kao konstitutivnog naroda Hrvatska ne bi postojala.

O priznanju učešća Srba iz Hrvatske u NOR govori i odluka ZAVNOH od 14. oktobra 1943, koja u tački 8 kaže: "Nema, ne sme i neće biti Hrvatske u kojoj Srbima ne bi bila zajamčena puna ravnopravnost i jednakost sa hrvatskim narodom - napominje Linta.

Dodaje i da je na trećem zasedanju ZAVNOH 9. maja 1945. godine, dok je rat još trajao, usvojena Deklaracija o pravima građana demokratske Hrvatske u kojoj piše: "Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni".

Ova odredba bila je sastavni deo svih ustava Hrvatske od 1947, pa sve do 22. 12. 1990. godine, podseto je Linta te zaključio da se "proustaška vlast na čelu s Tuđmanom zahvalila krajiškim Srbima za stvaranje Hrvatske u okviru Jugoslavije tako što ih je izbacila iz Ustava i proterala sa svojih vekovnih ognjišta uz brutalna ubistva".