AKTUELNO

Aleksandar Tašić, na Instagramu poznatiji kao Putriota, za naše čitaoce piše o svojim putovanjima.

Putriota je iza sebe ostavio čak 40 zemalja, na 1.000 gradova, a svoje pratioce na Instagramu uči kako da putuju za male pare. Ovog puta je za čitaoce našeg portala opisao lepote Kelna

Ono što prvo upadne u oko prilikom posete Kelnu su katedrala, treća najviša nasvetu, železnički most koji povezuje dve obale, sloboda i različitost, čime sesvaki stanovnik ovog neverovatnog grada ponosi. Da krenemo ispočetka. Ispredfascinantnog gotičkog zdanja, na stepeništu koje spaja duhovno i ovozemaljskoraskršće, možete jednostavno sedeti i ne raditi ništa. Što Nemci, verovali iline, jako praktikuju. Isto tako, moguće je pojesti sendvič ili sačekati voz. Toliko obožavam momenat gde se po nemačkim gradovima sve vrti oko železničkihstanica. Uvek su glomazni mravinjaci puni života. One su centar zbivanja,susreta, rastanaka, kupovine, upoznavanja i ljubavi.

Dok sam nekoliko puta prelazio most, jer je katedralu zbog gustine zgrada u njenom okruženju moguće fotkati isključivo sa druge strane obale, razmišljao sam zapravo koliko ljubavi ovaj most može podneti? Za vozove znam, šest koloseka u nizu neprestano gaze vozovi u razmacima od par sekundi. Oni brži, duži, mlitaviji i u kojima svi čitaju novine. Mimolaze se, iako imate osećaj da će se svakog trenutka sudariti. Po Nemačkoj je najlakše putovati vozom, pre svega jer će vas odvesti do samog centra grada, dok će ponekad to biti i najjeftinija varijanta, jer ukoliko unapred pazarite kartu, uštedećete dosta novca. Za nas turiste je katedrala otvorena posle deset, taman nakon buđenja. Probudite i receptore za lepotu, jer njena spoljašnost čuva i skriva pravo bogatstvo unutra

Nisam siguran kako vam opisati, ne bih se trudio te morate to lično proveriti. Izgradnja je započeta davne 1248, a trajala je sa podužim prekidima sve do 1880. kada je konačno otvorena. Godine 1996. uvrštena je na Uneskovoj listi Svetske baštine. Sa tornja na koji se možete popeti, pruža se pogled na guste krovove, pešačku ulicu i reku. Hvala Turističkoj organizaciji Nemačke na pozivu da u svemu ovome uživam. Uživajte sa nama. 

Pitao sam vas, koliko čuveni most može podneti ljubavi, jer trenutno pored svih tih razdraganih vagona i svoje konstrukcije, na leđima nosi hiljade i hiljade katanaca. Onih ljubavnih, gde su se dvoje po dvoje zavetovali na ljubav. Tu magičnu stvar koja nije nepoznanica u ovom gradu. Ljubav je ljubav kako god da okrenete, koga god da pitate ili sretnete. Kome god da se nasmešite ili namignete. Osmesi su dokaz da je sloboda prisutna. Šta je to sve prisutno, možete sagledati sa jedne od najviših zgrada u Kelnu, zvane „Triangle“, koja se nalazi baš preko puta katedrale, čim preskočite Rajnu.

Skačem visoko ali ne i daleko te smo za prvi prelazak rekeizabrali žičaru, najstariju na svetu u kategoriji „preko vodene površine“. nalazise odmah kod sledećegem mosta ako krenete ka severu. Cena karte je oko petevra, što je sjajna cena za još jedan savršeni način da život posmatrate izptičije perspektive. Nikada dosta. Stari grad sa jedne strane, modernaarhitektura za sladokusce kao što sam ja sa druge, zelene površine i parkovisvuda razbacani. Dosta je drveća i cveća, ljudi koji nisu hipici, a ipak sede natravi i piju vino. Čitaju knjigu ili u oblacima traže karikature. 

Foto: Putriota

Od trideset i šest muzeja koliko ih je u Kelnu na tacni ponuđenih, preporučujem Lindtov muzej čokolade, preukusni i prezanimljiv doživljaj, jer na tri sprata nudi sve moguće informacije o kakau, njegovu istoriju, ali i vizualno putovanje kroz ambalaže omiljene hrane na planeti. Muzej Ludvig se može pohvaliti najvećom zbirkom pop umetnosti van granica Sjedinjenih Država. Na primer, svako će vam preporučiti da Keln posetite tokom čuvenog karnevala u februaru mesecu, ja nisam, ali znam da je jako popularan i muzej posvećen toj manifestiaciji u koju se lokalci kunu. Ipak sam izabrao leto. Još jedan ću muzej spomenuti i dosta. Romano-germanski muzej posvećen rimskom nasleđu Kelna i arheološkim artefaktima starim hiljadama godina, nakon čije posete, kulturno uzdignuti i premoreni idemo na pivce. Ili „Fritz“ kolu, ko šta voli.

Nisam siguran može li se prosečan čovek umoriti od nemačke ulične hrane sa drvenih tradicionalnih štandova, odakle sevaju mirisi i lampioni uvijeni u krošnju preko puta. Ukoliko ipak do toga dođe, uvek se možete preseliti do belgijske četvrti, jesti „lokalnu“ hranu, a zasladiti se naravno – vaflima. Belgijska piva se ovde nameću sa nemačkim. Ulična umetnost je duž ovih ulica način življenja, ceo kvart zapravo odiše nekakvim lepljivim hipsterskim šarmom, začinjen beomskim šmekom. Ja sam ostao oduševljen. Kada bih živeo u Kelnu, voleo bih da mi bicikl bude parkiran ispred jedne od ovih fasada. Na sandučetu u žutoj boji pisalo bi „Putriota“.

Nisu samo zidovi i garažna vrata iscrtani umetničkim radovima, ovaj deo grada je prava meka za galerije, simpatične barove, ali i ono u čemu sam podosta na ovom putovanju uživao – second hand radnje. Apsolutna čarolija boja svih tih retrko komada koje možete pazariti. Što sam i uradio. Tokom letnjih meseci ovaj deo grada je i sjajno mesto za upoznati lokalce, proćaskati sa njima ili samo posmatrati njihove navike. Što smo mi činili malo kasnije, nedaleko od ovih voljenih ulica. Uostalom, svaki travnjak je kafana, mesto gde se priča o politici, ali i ljubavi. Zapravo, nisam siguran koliko Nemci pričaju o prvom. Još ću vam reći da su svi bili tako savršeno preljubazni.

Zavirili smo u lokalnu vinariju „IMI“, gde vino, sir i kobasice dovlače sa male farme u blizini grada. Probali sve navedeno i zaljubili se u ukus. Lično, odlepio sam na sireve, ali i na samu atmosferu unutar ovog majušnog lokala, gde imate utisak da je vreme odavno zakočilo. Znate li one fotografije prašnjavih tavana koji kriju bogatstvo? Baš takav je doživljaj, samo bez prašine. Naš domaćin ispričao je sve što zna, činjenice i pretpostavke, a mi smo želeli da uživamo u svemu. Kao i komšije preko puta. Vlasnici dućana i radnici pored. Noćni život? Mora da se šalite. U Kelnu život traje od nula do dvadeset i četiri.

Autor: Z.L.

#Keln

#Putriota