Nakon poslednjih izmena i dopuna podataka o biodiverzitetu koje je Zavod uradio 2019. godine, u skladu sa zahtevima Skretarijata Ramsarske konvencije, Republika Srbija je sredinom ove godine na osnovu odluke Vlade i zvanično podnela nominaciju za proglašenje Područja Đerdapu za Ramsarsko područje, jedanaesto u našoj zemlji.

Ovim proglašenjem je područje Nacionalnog parka Đerdap steklo još jedan vid međunarodne zaštite, nakon proglašenja za geopark, takođe u ovoj godini.

Ramsarska kovencija (The Convention on Wetlands) odnosi se na zaštitu močvarnih područja od međunarodnog značaja, naročito kao staništa ptica močvarica.

Konvencija je dobila naziv po iranskom gradu Ramsaru, u kome je i usvojena 2. februara 1971. godine, dok je od SFR Jugoslavije ratifikovana 1977. godine (Uredba o ratifikaciji Konvencije o močvarama koje su od međunarodnog značaja, naročito kao staništa ptica močvarica, „Službeni list SFRJ“ br. 9/1977). Na teritoriji 170 država članica, ugovornih strana Ramsarske Konvencije, do sada je proglašeno 2.341 Ramsarsko područje, uključujući i 18 prekograničnih, u ukupnoj površini od 252.489.973 ha.

Đerdap je 11. područje u Srbiji koje je proglašeno za međunarodno značajno vlažno područje. Usvajanjem nominacije „Đerdapa“, na prostoru naše zemlje nalazi se blizu 0,06% teritorije proglašene za svetski značajna međunarodna vlažna područja. Deset područja u Srbiji, koja su na Listi međunarodno značajnih vlažnih područja, prostiru se na 63,919 hektara (Peštersko polje, Gornje Podunavlje, Koviljsko-Petrovaradinsi-rit, Labudovo okno, Ludaško jezero, Obedska bara, Slano Kopovo, Stari Begej-Carska bara, Zasavica, Vlasina), dok područje Đerdap zauzima prostor veći od svih ovih područja.

Granica Ramsarskog područja „Đerdap“ obuhvata Nacionalni park „Đerdap“ i međunarodno značajno područje za ptice (Important Bird Area – IBA) „Mala Vrbica“, koje se nalazi van granica Nacionalnog parka.

Najveći broj vlažnih staništa je smešten u uzvodnom delu Parka i nastao je kao rezultat podizanja nivoa vode uzvodno od brane i stalnog plavljenja okolnih površina. Dunav sa Đerdapskom klisurom predstavlja migratorni put mnogih migratornih vrsta ptica, a po svom značaju na tom putu se izdvaja lokalitet Mala Vrbica, zbog čega je i uključen u Listu međunarodno značajnih područja za ptice (IBAs), područja definisanih u okviru programa koji na svetskom nivou vodi međunarodna organizacija BirdLife International.

Đerdapska klisura je najveća i najstarija vodena probojnica u Evropi, koja povezuje vodene basene zapada i istoka. Pripada retkim predelima na našem kontinentu, kako zbog prisustva velikog broja geoloških, paleontoloških, geomorfoloških, klimatskih, edafskih, florističkih, fitocenoloških, fitogeografskih i faunističkih specifičnosti, tako i zbog kulturno-istorijskih i arheoloških fenomena.

Područje Đerdapa se odlikuje velikom složenošću, izdiferenciranošću i raznovrsnošću šumske i žbunaste vegetacije. Utvrđeno je prisustvo 57 šumskih zajednica, od čega čak 40 zajednica ima reliktni karakter.

Ukupno je zabeleženo 1013 taksona vaskularne flore, što čini nešto više od četvrtine ukupne flore Srbije. Diverzitet svih faunističkih grupa je izuzetan. Faunu sisara čini preko 50 vrsta, od čega je naročito značajna bogata fauna slepih miševa; prisutno je oko 23 vrste vodozemaca i gmizavaca, a bogatu i raznovrsnu faunu riba, od kojih većina živi u Đerdapskom jezeru i Dunavu, čini čak 61 vrsta. Od faune insekata najbolje je istražena fauna dnevnih leptira, koja broji preko 100 vrsta, zbog čega je Đerdap svrstan u odabrana područja za dnevne leptire u Srbiji (Prime Butterfly Areas – PBAs).

Među životinjskim svetom, najbogatija je fauna ptica, koja je predstavljena sa oko 170 vrsta, od kojih su 110 gnezdarice. Zbog raznovrsnosti ornitofaune i prisustva retkih, ugroženih i vrsta od značaja za zaštitu, područje Nacionalnog parka „Đerdap“ je uključeno u Listu međunarodno značajnih područja za ptice (Important Birds Areas – IBAs).

Zavod za zaštitu prirode Srbije je utvrdio preliminarnu listu od 68 potencijalnih ramsarskih područja u Srbiji, a njihova zaštita postaje sve važniji segment jačanja ekološke mreže i pripreme za Evropsku mrežu prirodnih dobara NATURA 2000.