AKTUELNO

Aleksandar Tašić, na Instagramu poznatiji kao Putriota, za naše čitaoce piše o svojim putovanjima.

Putriota je iza sebe ostavio čak 40 zemalja, na 1.000 gradova, a svoje pratioce na Instagramu uči kako da putuju za male pare. Ovog puta je pre nekoliko nedelja za čitaoce našeg portala opisao posetu Černobilju, a sada je napisao i drugi deo o ovom "gradu duhova".

Foto: Putriota

Ukoliko niste, pročitajte prvi deo priče o Černobilju.

Foto: Putriota

Mnogo se toga krilo tih godina, od javnosti, kolega, nadređenih. Nadređeni su krili od svojih saradnika i familije. Šuma u ovoj oblasti danas nema mnogo toga da sakrije, divlji konji svesni svoje lepote šepure se na nekih tridesetak metara od autobusa. Priča se da ima i drugih životinja, bez dodatnih glava i nogu, nema vukodlaka niti svetlećih srndaća. U daljini iznad gustih stabala nazire se metalna konstrukcija, govorili su da je dečiji kamp, meni izgleda kao ogromni rolerkoster koji želim da osvojim. Svako šta mu odgovara. Naša sledeća stanica.

Foto: Putriota

Radar „Duga“ jedno je od dva postrojenja koja su Sovjetskom savezu služila za rano otkrivanje nuklearnih aktivnosti širom sveta. Namena o kojoj se kako u svetu, tako i kod lokalnog stanovništva prvih nekoliko godina nije znalo. Prvi su nagađali da su radiotalasi služili za ometanje radio programa zapadnih zemalja, da Rusi njima pokušavaju upravljati vremenom i umovima. Drugi su pak verovali da se iza ovih visokih šuma, daleko od najbližeg naselja krije dečiji kamp, što je bila i zvanična kamuflaža tadašnjih vlasti. Srećom, narod se nije mnogo pitao niti mešao u saopštenja i tvrdnje, te je većina povreovala u priču o razdraganim klincima. Vojska je razmišljala o svim detaljima ne bi li uklonila i zrno sumnje. Na samom isključenju sa glavnog puta koje je vodilo do radara, postavljena je simpatična autobuska stanica obojena veselim bojama, ukrašena likovima iz dečijih crtaća tog vremena. Sa krova je visila tabla „dečiji kamp“. Ovu šarenu instalaciju, doduše danas od vremena ispranu, možete još uvek videti. Stanica na kojoj se nijedan autobus nikada nije zaustavio. Prošavši kraj nje, uskim putem poločanim betonskim blokovima, truckali smo se još desetak minuta ka još dubljoj i mračnijoj šumi.

Foto: Putriota

Ništa moćnije i rogobatnije u životu nisam video. Metalna konstrukcija isprepletenih šipki raznih dimenzija, pod konac i ujednačeno postavljenih, širine je 700 a visine 150 metara. Kako smo se približavali, osećali smo se sve manjim. Zastrašujuće i u isto vreme prelepo. Neću kriti da obožavam ovakve lokacije, kod kojih se velika većina turista zapita „Zbog čega sam ovde?“. Ja presrećan. Zbog posetilaca sličnih meni, posekli su prvih par metara merdevina duž celog radara, koje su vodile do vrha. Znam da nije bezbedno peti se, iako mi dlake na rukama vibriraju od pomisli da pola Ukrajine mogu sagledati sa visine. Iako blizu elektrane, na ovom mestu radijacija nije visoka, čak mislim da ne prelazi granicu normale. „Duga“ je postavljena u blizini elektrane zbog nenormalne količine struje koja je bila potrebna za njen rad te su na tom mestu bili najsigurniji nesmetanim dotokom. Zanimljiv podatak može biti da se spekulisalo a još uvek sa sigurnošću ne zna, da je radar koštao više nego izgradnja nuklearnog postrojenja sa četiri reaktora. Kratko ćemo se sa zanimljivih teorija osvrnuti na realnost. Podno „Duge“ po prvi put smo naleteli na grupu američkih turista koji su se pod punom ratnom opremom, u skafanderima protiv radijacije, šetkali na +35 celzijusa. Uzvraćali su osmehe posmatračima cirkuske tačke. Na trenutke su bili simpatični, zatim opet preglasni. Pokušavali smo da čujemo ostatak priče o ovoj grdosiji, krajičkom oka tražili hlad za predah i fotkanje. Normalnim kadrom nije bilo moguće uhvatiti celo zdanje, na gurku je uglavljen u široki.

View this post on Instagram

Zamisli da sam te pronašao i da je sve bilo kako treba? Tada bi ova šuma postala gnezdo, vetar motivacija a voda put. Treba li ići ovoliko u visine kako bih te imao ili je dovoljno stajati na prašini? Gde svako to zrno predstavlja ono što valjam i ono što ne valjam, a svako od nas je od milijardi satkan. I nismo isti. Zamisli da se ne lažemo medjusobno, da ne skrivamo od svojih, već rastemo zajedno. Nikakav metal, nikakva žica, samo naši svetovi. Da li skrivanje i laganje za nečije dobro može dovesti do istog? . . . 📷 @tribalgrooove #dugaradar #duga #radar #ukraine #ukrajina #chernobyl #brutalism #sovietunion #putovanja #putovanje #odmor #chernobyltour #gopro #goprohero6 #slavaukraini #jerdomovinajesvet

A post shared by aleksandar tašić (@putriota) on

Još jedna zanimljivost je da se kraj radara nalazio gradić, namenjen za vojsku i njihove porodice, odsečen od ostatka države. Bila je potrebna dozvola za ulazak i izlazak. Nazvan je "Černobilj 2“, iako sa pravim gradom Černobiljom udaljenim oko dvadesetak kilometara nije imao nikakve veze. Bila je to caka za skrivanje od neprijatelja. Ukoliko bi se u tom gradiću našao špijun koji bi putem pošte probao komunicirati sa svojima, prilikom slanja pisama lokacija bi navodila na pravi grad Černobilj. Dvojka se iza naziva grada nije pisala. Čak se i škola koju su pohađala deca vojnih lica vodila kao istureno odeljenje one u „originalnom“ Černobilju. Sve je bilo podređeno tome da se lokacija radara ne sazna. Postoji još mnogo teorija i priča o ovoj lokaciji, ali ostaviću vas daje posetite ili istražite online. 

Nakon nekolicine fotografija koje smo napravili, šetnje duž radara, pozvali su nas dakrenemo ka autobusu. Bio je to poslednji momenat kada sam želeo da se iskrademi nekako popnem. Umesto toga, popeo sam se tri stepenika i seo na svoje mesto.Izvadio snikers i prestao da maštam. Da li ste spremni za reaktor 4? Nisam znaoodgovor. 

#Putovanja

#Putriota

#Černobilj