AKTUELNO

Srbija nije siromašna zemlja, već opljačkana država, uz predlog formiranja, kako je navela Marinika Tepić, Nacionalnog fonda za povratak opljačkanog novca. Ostaje, međutim, dilema na koji period je mislila. Sve ukazuje na to da podsvesno misli na vreme pre 2012. godine, kada su se dogodile 24 sporne privatizacije, a građani Srbije masovno ostajali bez posla.

Kada Marinika Tepić, desna ruka Dragana Đilasa, govori o pljačkanju zemlje, stiče se utisak da misli na period od 2000. do 2012. godine, kada je njen sadašnji šef Dragan Đilas, zahvaljujući političkim funkcijama, stekao ogromno bogatstvo.

Od polovnog "Saaba" sa češkim tablicama i ušteđevine od 70.000 evra, stigao je do imovine procenjene na 619 miliona evra. Svoju poslovnu "genijalnost" naknadno je objašnjavao ovim rečima:

Video: Privatna arhiva

"I onda sam ušao među ljude koji nisu znali kako se računa sto minus 20 odsto, plus minus 20. I onda sam ja, sa svojim mašinskim, inženjerskim mozgom, tu bio dosta dominantan."

"Kreativnost mašinskog mozga" posebno je došla do izražaja tokom vlasti tadašnjeg predsednika Borisa Tadića, kroz poslovanje njegovih firmi sa državnim i gradskim preduzećima.

Sukob interesa i zloupotreba funkcije, kao i političke moći, očigledno nisu predstavljali problem "mašinskom mozgu", biznismenu sa državnom funkcijom. Jedna od njegovih firmi poslovala je čak i sa zatvorenim Narodnim muzejom u Beogradu.

Analitičar Ištvan Kaić, ističe da je Draganu Đilasu najbitniji bio isključivo profit.

Javni funkcioner je, u svakom smislu te reči, na neki način obavezivao javne institucije, posebno ustanove od kulturnog značaja, poput Narodnog muzeja, da posluju sa njegovim firmama. Tu se vidi da mu je profit bio najvažniji

Foto: TV Pink Printscreen

O poslovanju sa RTS-om, kao i političkom i ekonomskom uticaju na druge medije, gotovo je sve već rečeno. Dok su tadašnje, ali i sadašnje tužilaštvo ćutali, pokojna Verica Barać bila je veoma jasna:

Najveći deo reklamnog tržišta odvija se kroz nekoliko agencija koje su veoma bliske partijama ili su partijske. Na primer, savetnik predsednika Tadića Šaper, potpredsednik njegove stranke Đilas i još nekoliko agencija zapravo kontrolišu medije. Oni unapred kupuju reklamne minute, formiraju pulove i avansno ih plaćaju. Time dobijaju niže cene za svoje klijente, ali i snažan uticaj na medije. Postavlja se pitanje kakva bi bila njihova pozicija na tržištu da nisu povezani sa Tadićem, Demokratskom strankom i, što je najgore, sa budžetom

Foto: TV Pink Printscreen

Kada se Đilasu dodaju i pojedine perjanice blokaderskog pokreta, poput Veroljuba Dugalića, Dušana Nikezića i Dejana Šoškića, dobija se potpuna slika tog vremena.

I dalje ostaje pitanje kako je došlo do 24 sporne privatizacije koje je i Evropska unija označila kao pljačkaške. Kakav je bio njihov doprinos stvaranju tajkunske ekonomije do 2012. godine? Kako je kurs evra sa 60 porastao na 120 dinara? Takođe, mogli bi da objasne i kako su se hranile državne banke, davanjem kredita tajkunima koji ih nikada nisu vratili.

Stručnjak za državnu upravu Mihajlo Rabrenović kaže da su zatvorene fabrike i uništena ekonomija rezulata perioda u kome su na vlasti bili ljudi koji danas pokušavaju da se predstave kao spasioci.

Jako loše sprovedena privatizacija u korist nekolicine pojedinaca, zatvorene fabrike, urušena ekonomija i ogroman broj nezaposlenih - to su rezultati tog perioda. Ipak, pojedini akteri danas pokušavaju da se predstave kao spasioci koji bi trebalo da donesu preporod

Foto: TV Pink Printscreen

Dok su Đilas i njegovi saradnici sticali bogatstvo, desetine hiljada radnih mesta nestajale su preko noći. Radnici su, boreći se za goli opstanak, štrajkovali i zakivali svoje šake ekserima kako bi sačuvali radna mesta.

- Obratio sam se svim institucijama, odgovora nema. Agenciji za privatizaciju sam se obratio, ali odgovora nema. Niko nije želeo da reši naš problem. Neću odustati. Sve će biti blokirano dok ne vidim novac na računu - rekao je tada radnik Halko Društinac.

Foto: TV Pink Printscreen

Marinikin fond za povratak opljačkanog novca, očigledno, već ima prvog potencijalnog donatora - šefa njene stranke, Dragana Đilasa.

Za Đilasa, Šoškića, Dugalića i Nikezića ostaje još jedno pitanje: kako preporučuju sebe da vode Srbiju kada su je, prema kritikama, doveli do ivice bankrota i udaljili čak i Međunarodni monetarni fond?

Foto: TV Pink Printscreen

Jedini racionalan odgovor jeste da računaju na zaborav građana.

Autor: Pink.rs