Ko stvarno vodi srpsku opoziciju?
Fotografija i objava koja je osvanula na društvenim mrežama, a u kojoj se navodi da su „evropske demokrate okupile srpsku opoziciju u Parizu“, otvorila je ozbiljna pitanja – ali i sumnje koje se više ne mogu ignorisati.
Jer, šta zapravo znači da neko „okuplja“ opoziciju jedne države?
Da li to znači da se oni sami organizuju, ili da ih neko spolja poziva, raspoređuje i usmerava? Da li to implicira političku saradnju – ili nešto mnogo dublje i ozbiljnije: političku kontrolu?
Na fotografiji se nalaze poznata lica opozicione scene – Miki Aleksić, Zdravko Ponoš, Pavle Grbović i drugi. Ljudi koji se u Srbiji predstavljaju kao alternativa vlasti, kao nezavisni politički akteri koji, navodno, rade u interesu građana.
— Silvana (@Silvana71376830) 28. март 2026.
Ali ako ih „okupljaju“ u Parizu – ko zapravo donosi odluke?
Postavlja se ključno pitanje: da li ti političari vode samostalnu politiku ili su deo šireg sistema u kojem im se smernice daju van granica Srbije?
Jer formulacija nije bezazlena. Nije rečeno da su "učestvovali", niti da su "organizovali skup". Jasno stoji – "okupljeni". Pasivna uloga. Kao da ih neko poziva, postavlja i usmerava.
Ako ih okupljaju – da li im onda i govore šta treba da rade?
Ako ih okupljaju – da li im određuju političke poteze?
Ako ih okupljaju – da li im kroje strategiju za delovanje u Srbiji?
Građani imaju pravo da znaju da li njihovi politički predstavnici odgovaraju njima – ili centrima moći van zemlje.
Posebno zabrinjava činjenica da se Srbija u toj objavi opisuje kao "ključno pitanje za budućnost Evrope". To dodatno otvara dilemu - da li je reč o brizi za Srbiju ili o interesima koji Srbiju vide kao prostor za političko delovanje i uticaj?
U tom kontekstu, uloga opozicionih lidera postaje još spornija. Da li oni zastupaju volju naroda ili sprovode agendu koja se definiše na sastancima poput ovog u Parizu?
Ovo više nije pitanje političkog nadmetanja. Ovo je pitanje suvereniteta.
I zato odgovor mora biti jasan:
Ko okuplja srpsku opoziciju?
Zašto ih okuplja?
I šta se od njih očekuje kada se vrate u Srbiju?
Jer ako odgovori izostanu – sumnje će samo rasti.
Autor: Iva Besarabić