Nakon održanih parlamentarnih izbora, Kosovo i Metohija ulaze u fazu duboke političke neizvesnosti. Dok Albin Kurti pokušava da obezbedi većinu, srpski politički faktor se nameće kao nezaobilazan element stabilnosti.
U nastavku vam u celosti prenosimo autorski tekst Ibra Ibrahimovića, savetnika potpredsednika Vlade i člana Predsedništva SPS-a, prvobitno objavljen za „Politiku“.
Nakon parlamentarnih izbora 28. decembra 2025. godine, Kosovo i Metohija ulaze u postizbornu fazu koja, umesto smirivanja političkih tenzija, otvara novu rundu političke nesigurnosti. Iako je Samoopredeljenje Albina Kurtija ostvarilo snažan rezultat i potvrdilo status pojedinačno najjače političke snage, izostanak parlamentarne većine ponovo je gurnuo politički sistem u zonu institucionalnog rizika.
Kurti je u prvim postizbornim obraćanjima insistirao na „jasnom legitimitetu dobijenom od građana”, ali je istovremeno otvorio mogućnost novih izbora ukoliko ne dođe do dogovora o formiranju vlade. Ta poruka ima dvostruku funkciju: spolja predstavlja pritisak na opozicione partije da preispitaju odbijanje koalicije, dok je prema sopstvenom biračkom telu signal da je Samoopredeljenje spremno i na novu političku konfrontaciju.
Međutim, realnost je znatno složenija. Novi izbori jesu ustavno mogući, ali politički i institucionalno krajnje rizični. Kosovo i Metohija već imaju iskustvo dugotrajne blokade institucija nakon februarskih izbora, a ponavljanje tog scenarija dodatno bi iscrplo politički sistem, produbilo unutrašnje podele i oslabilo međunarodnu poziciju Prištine. Zbog toga međunarodni akteri, pre svega EU i SAD, šalju jasne signale da preferiraju formiranje vlade u postojećem sazivu, čak i po cenu teških kompromisa.
Opozicione albanske partije nalaze se u delikatnoj poziciji. S jedne strane, PDK i LDK ne žele da Kurtiju obezbede političku stabilnost pred predsedničke izbore 2026. godine. S druge strane, ulazak u nove izbore nosi ozbiljan rizik, jer bi Kurti mogao dodatno da mobiliše biračko telo narativom o opstrukciji „narodne volje”, dok bi opozicija bila označena kao faktor nestabilnosti. Sve ukazuje da će politički proces biti obeležen odugovlačenjem, a ne jasnim odbijanjem pregovora.
Posebnu težinu u ovoj fazi imaju manjinske zajednice i srpski politički faktor. Ustav tzv. Kosova predviđa obavezno učešće predstavnika srpske zajednice u vladi, što jasno pokazuje da stabilna izvršna vlast ne može biti formirana bez Srba. U tom kontekstu, institucionalno prisustvo Srba predstavlja element stabilnosti, a ne prepreku političkom procesu, kako se često pokušava predstaviti u delu albanske javnosti.
Iz ugla Srbije, eventualni novi izbori na Kosovu i Metohiji bili bi signal produžene političke nestabilnosti s potencijalnim bezbednosnim posledicama. Produžene krize u Prištini u prošlosti su često bile praćene jednostranim potezima na terenu, naročito prema srpskoj zajednici. Zbog toga Beograd pažljivo prati razvoj događaja, insistirajući na institucionalnoj zaštiti Srba i doslednoj primeni postignutih sporazuma.
Koliko su novi izbori zaista realni? U ovom trenutku više služe kao politički pritisak nego kao racionalno rešenje. Većina aktera svesna je da bi brzo ponavljanje izbora moglo da proizvede sličan rezultat, bez garancije stabilnije većine. Zato je verovatniji scenario dugih i složenih pregovora, uz snažno međunarodno posredovanje, nego brz povratak birača na birališta.
Kosovo i Metohija se tako nalazi u fazi u kojoj izborni pobednik nema punu vlast, opozicija nema snagu da formira alternativu, a manjinski faktor postaje ključ ravnoteže. Između formiranja kompromisne vlade i nove izborne krize stoji kratko političko vreme, ali duga lista posledica. Upravo zbog toga naredni potezi neće biti vođeni samo stranachkim interesima, već i strahom od još jedne institucionalne krize čije bi posledice bile dalekosežne – kako za Kosovo i Metohiju, tako i za stabilnost celog regiona.
Srbija jasno poručuje da su stabilnost i institucionalno uključivanje srpskog faktora ključ za očuvanje mira i prava zajednica. Postizborni dijalog mora biti usmeren ka kompromisu, poštovanju ustava i implementaciji svih postojećih sporazuma. Samo kroz konstruktivnu saradnju svih političkih aktera Kosovo i Metohija mogu prevazići trenutnu nesigurnost i obezbediti trajnu stabilnost i perspektivu za sve građane.
Autor: Dalibor Stankov