Kosovo i Metohija ulaze u ključne dane pred parlamentarne izbore 28. decembra 2025, u periodu duboke političke nesigurnosti i institucionalnih izazova. Nijedna stranka neće imati apsolutnu većinu, a postizborni pregovori, formiranje vlade i povezivanje s predsedničkim izborima 2026. biće ključni test političke zrelosti i sposobnosti stranaka da prevaziđu fragmentaciju i regionalne podele. Samoopredeljenje ostaje najjača pojedinačna partija, ali sve analize ukazuju da Kurti ne može samostalno da oblikuje politiku bez koalicionih partnera i ozbiljnih kompromisa. Opozicione snage – DPK, LDK, AAK i NISMA – nalaze se blizu ili iznad cenzusa, ali fragmentacija i različiti politički prioriteti otežavaju formiranje stabilne vlade, kaže Ibro Ibrahimović Savetnik potpredsednika vlade, član Predsedništva SPS-a.
Njegov tekst prenosimo u celosti:
Politička dinamika na Kosovu jasno pokazuje da kvantitet glasova ne garantuje kvalitet upravljanja. Nakon neuspelih februarskih izbora, gde je blokada institucija paralizovala vlast, postavlja se pitanje da li će se istorija ponoviti. Međunarodna zajednica – EU i SAD – spremna je da posreduje u postizbornim pregovorima, ali njihova uloga neće biti u predizbornoj kampanji, već u stabilizaciji i formiranju vlade koja može sprovesti reforme i obezbediti ekonomski razvoj. Delimične sankcije EU su najavljene za ukidanje, ali njihova konkretna implementacija zavisi od nove vlade i politike prema normalizaciji odnosa sa Srbijom.
Ekonomska i demografska situacija ostaju ključni izazovi. Uprkos relativnom rastu BDP-a u regionalnom kontekstu, visoka nezaposlenost mladih, nerazvijena infrastruktura, energetska zavisnost i niska produktivnost otežavaju perspektivu mladih generacija. Kosovo beleži trend migracije radnosposobnog stanovništva, što smanjuje kapacitet tržišta rada i dodatno opterećuje javne finansije. Demografski podaci ukazuju na smanjenje radnosposobnog stanovništva i rast učešća starijih građana, što otežava dugoročnu održivost socijalnih sistema.
Bezbednosna situacija dodatno komplikuje postizbornu sliku. Kosovske bezbednosne snage (KBS) prolaze kroz proces preoblikovanja u profesionalnu vojnu formaciju s ambicijama jačanja vojne industrije i regionalne saradnje. Planirana i postojeća saradnja s Albanijom i Hrvatskom, kao i savezi sa strukturama NATO-a, otvaraju pitanje buduće regionalne ravnoteže i potencijalnog bezbednosnog rizika za Srbiju. Kosovo, s jačanjem vojnog kapaciteta i preoblikovanjem KBS-a, u kombinaciji s eventualnim unilateralnim potezima Prištine, predstavlja faktor koji će dugoročno zahtevati pažnju Beograda, naročito u kontekstu implementacije sporazuma o migracijama, smeštaju i integraciji izbeglica.
Povezanost parlamentarnog i predsedničkog ciklusa dodatno komplikuje političku sliku. Predsednički izbori 2026. indirektno zavise od postizbornih pregovora, jer kandidati moraju da pokažu sposobnost prevazilaženja etničkih podela i regionalne fragmentacije. Normalizacija odnosa sa Srbijom i implementacija dogovora oko zajedničkih pitanja – od energetike do slobode kretanja – ostaju ključni uslov za evropsku perspektivu Kosova, ali i za unutrašnju stabilnost.
Postizborne procene ukazuju na sledeći raspored snaga: Samoopredeljenje 40–45 odsto, DPK 25–28 odsto, LDK 12–15 odsto, AAK i NISMA na ivici cenzusa od pet odsto, s mogućnošću prelivanja glasova stranaka koje neće proći cenzus većim partijama. Formiranje vlade neće zavisiti samo od procenta osvojenih glasova, već od spremnosti stranaka da se dogovore oko reformi, ekonomske politike i pitanja normalizacije odnosa sa Srbijom.
Posebno je važno da Srpska lista osvoji svih 10 poslanika, jer po ustavu tzv. Kosova postoji garantovana pozicija u vladi za srpskog predstavnika. Ključnu ulogu u očuvanju stabilnosti i zaštite Srba igraće Srpska lista i manjinske zajednice. Njihovo aktivno učešće garantuje da se ekonomska, socijalna i bezbednosna pitanja zajednica ne mogu zanemariti i da se buduća vlada neće formirati isključivo na osnovu etničkih ili stranačkih interesa. Uloga Srpske liste i manjinskih zajednica u postizbornim pregovorima nije samo pitanje političkog uticaja – ona je bedem stabilnosti i zaštite srpskog identiteta, imovine i prava u institucijama, od čega zavisi i dugoročna bezbednost Srbije u regionu.
Kosovo i Metohija nalaze se na raskršću: nova vlada kroz kompromis, ekonomske reforme, institucionalnu zaštitu manjina i regionalnu saradnju može obezbediti stabilnost i perspektivu. U suprotnom, politička fragmentacija dodatno produbljuje jaz između potencijala i stvarnih rezultata. Aktivno učešće i institucionalna prisutnost Srba ostaju jedini bedem protiv nestanka i marginalizacije, a očuvanje Srpske liste i manjinskih koalicija garant je da ljudi, imovina i kulturna baština ostanu zaštićeni.
Kosovo i Metohija su deo srpskog identiteta i politike. Budućnost regiona zavisiće od sposobnosti političkog sistema da odgovori na ekonomske, demografske i bezbednosne izazove, ali i od odgovornog vođenja postizbornih pregovora koji čuvaju mir, stabilnost i srpsku prisutnost u institucijama. Pitanja regionalne bezbednosti, naoružavanja i migracija pokazuju da bilo kakva slabost u koordinaciji može stvoriti neposredne rizike po Srbiju i destabilizovati ceo jugoistočni Balkan.