EUvsDisinfo objavio je analizu na temu kako evoluiraju tehnike, taktike i procedure za širenje dezinformacija u savremenim informacionim ekosistemima koju prenosimo u celosti.
Pojavom globalne, velike industrije dezinformacija, operacije uticaja su privatizovane, dajući državama strateški doseg uz mogućnost uverljivog poricanja (plausible deniability).
U svetu propagande odigrala se tiha revolucija. Operacije koje su nekada vodile autoritarne vlade i obaveštajne agencije sada se prepuštaju privatnim firmama koje prodaju dezinformacije i obmane kao uslugu. Od lažnih armija na društvenim mrežama do klevetničkih kampanja vođenih veštačkom inteligencijom, dezinformacije i Strana manipulacija i mešanje informacijama (Foreign Information Manipulation and Interference – FIMI) postale su globalni biznis, dajući autoritarnim režimima nove načine da utiču na druge – i da sve poriču.
Foto: Unsplash.com
Od državne propagande do dezinformacija za iznajmljivanje
Decenijama su informacione operacije bile pod strogom kontrolom država. Sovjetski Savez je usavršio zanat dezinformacije; kasnije ju je Rusija institucionalizovala kroz moderne digitalne operacije, poput Agencije za istraživanje interneta (Internet Research Agency – IRA).
Ali tokom protekle decenije, ovaj model se komercijalizovao. Dezinformacije i obmane postale su usluga za profit koju nude kompanije sa obaveštajnom, vojnom ili marketinškom pozadinom. Ove firme, koje deluju širom sveta, prodaju kompletne FIMI kampanje koje uključuju lažne kampanje na društvenim mrežama, hakovanje, curenje podataka i 'upravljanje narativima' u cilju širenja lažnog i manipulisanim sadržaja u demokratskim zemljama.
Autsorsing kao štit
Ovakvo prepuštanje posla spoljnim saradnicima (outsourcing) obezbeđuje i efikasnost i mogućnost poricanja. Autoritarne države sada aktivno nastoje da eksternalizuju informacione operacije na privatne posrednike, dok istovremeno štite sebe od diplomatskih i pravnih posledica.
Kroz ovaj model, zlonamerni akteri takođe mogu da eksperimentišu sa rizičnim taktikama poput sadržaja generisanog veštačkom inteligencijom, hakovanja ili deepfake tehnologije – operacijama koje bi bile politički ili diplomatski eksplozivne ukoliko bi ih direktno sprovele državne institucije. Čineći to, mogu da ciljaju strano stanovništvo putem prilagođenih kampanja uticaja, zadržavajući uverljivo poricanje (plausible deniability) tvrdnjom da nemaju nikakve veze sa privatnim entitetima koji ih sprovode.
Autsorsing takođe omogućava pranje informacija — skrivanje pravog porekla dezinformacija njihovim propuštanjem kroz privatne firme, lažne naloge i proksi medije. Kako ovi akteri ponavljaju i pojačavaju poruku, ona počinje da izgleda organski i lokalno proizvedeno. To zlonamernim akterima omogućava širenje ciljanih narativa dok negiraju bilo kakvu umešanost.Sve je ovo informacioni ekvivalent korišćenju plaćenika: klijent uživa u rezultatima, a da ne snosi krivicu.
Tim Jorge i komercijalizacija obmane
Istraga Forbidden Stories iz 2023. godine o entitetu zvanom ‘Tim Jorge’ razotkrila je unutrašnje funkcionisanje ovog novog ekosistema "uticaja za iznajmljivanje". Firma je tvrdila da se mešala u 33 predsedničke izbore, dobivši 27 njih. Među njenim klijentima bile su političke stranke, korporacije i, navodno, akteri povezani sa državom.
U srcu sistema Tima Jorge bio je softver Advanced Impact Media Solutions (AIMS), sposoban za kreiranje i koordinaciju hiljada lažnih naloga na društvenim mrežama, kompletiranih sintetičkim fotografijama, biografijama i pozadinskim pričama. Ovi avatari mogli su biti mobilisani da preplave debate, šire narative ili uznemiravaju protivnike.
Foto: Tanjug AP/Vladimir Gerdo, Sputnik
Rusija je i dalje glavni igrač u ovom autsorsing ekosistemu. Privatne kompanije kao što su Social Design Agency (SDA) i Structura sada vode velike operacije uticaja koje oponašaju, a u mnogim aspektima i zamenjuju, funkcije starih fabrika trolova u Sankt Peterburgu. Ove firme upravljaju tajnim onlajn sredstvima, guraju narative usklađene sa državnom politikom i pružaju Kremlju dodatni sloj mogućnosti poricanja.
Tajni novinari snimili su kako ova firma demonstrira tehnike hakovanja, infiltraciju u medije i podmetanje izmišljenih vesti. Razmere ovih operacija i njihova dostupnost klijentima koji plaćaju razotkrile su kako su dezinformacije postale globalna roba.
Hibridne operacije: gde se onlajn susreće sa oflajn svetom
Savremene kampanje uticaja više ne funkcionišu isključivo onlajn, već deluju u hibridnom prostoru između digitalne i fizičke stvarnosti.
Agencija za istraživanje interneta (IRA) demonstrirala je ovo tokom američkih izbora 2016. godine, kada su ruski operativci, lažno se predstavljajući kao američki aktivisti, organizovali skupove u stvarnom svetu, plaćali učesnike i koordinisali onlajn pojačavanje poruka oko tih događaja. Ono što je počelo kao rat memovima, završilo se kao fizička mobilizacija.
Današnje hibridne operacije kombinuju hakovanje, tajno finansirane lokalne influensere i prikrivene medijske frontove. Operateri kampanja grade naizgled kredibilne veb-sajtove sa vestima i ličnosti influensera kako bi ubacili prilagođene narative u javnu sferu. Jednom kada uđu u opticaj, ovi narativi se mešaju sa autentičnim sadržajem i šire se kroz digitalne i tradicionalne medije, čineći manipulaciju teškom za otkrivanje.
Automatizacija i AI: novi multiplikator snage
Originalni model fabrika trolova – stotine mladih radnika koji ručno objavljuju sadržaj u smenama – sada se zamenjuje automatizacijom vođenom veštačkom inteligencijom (AI).
Foto: Pixabay.com
Sistemi poput AIMS-a Tima Jorgea, ili noviji alati koje pokreću veliki jezički modeli (large language models), sada mogu da upravljaju hiljadama lažnih naloga i generišu višejezični sadržaj prilagođen ciljanoj publici u realnom vremenu. AI omogućava da kampanje za koje su nekada bile potrebne stotine ljudi sada vode šačica operatera ili čak jedna osoba. Za ono što je nekada trebalo fabrika trolova i cela zgrada u Sankt Peterburgu, danas je dovoljan laptop.
Asimetrično informaciono ratovanje
Pojava ovih firmi koje pružaju usluge uticaja za iznajmljivanje stvorila je novu stratešku neravnotežu – asimetrično informaciono ratovanje.
U ovoj asimetriji, autokratije uživaju maksimalan doseg uz minimalan rizik. Kod kuće su zaštićene cenzurom, kontrolom i poricanjem. Demokratije su, međutim, izloženije. Vezane transparentnošću i zakonom, suočavaju se sa maksimalnom ranjivošću i ograničenom odbranom.
Ova neravnoteža nije samo politička, već je i strukturna. Autoritarni režimi mogu koristiti dezinformacije i alate veštačke inteligencije (AI) da oblikuju globalne narative, utiču na izbore u inostranstvu i podrivaju poverenje, dok istovremeno pokušavaju da izbegnu direktnu odgovornost. U međuvremenu, demokratije moraju da se brane na otvorenim mrežama, dizajniranim za slobodu izražavanja.
Ulozi za demokratiju i put pred nama
Ove operacije već preoblikuju političke stvarnosti. Firme koje nude uticaj za iznajmljivanje ciljale su izbore u Africi, Evropi i Latinskoj Americi. Kampanje dezinformisanja pojačavaju polarizaciju, delegitimišu medijske institucije i koriste socijalne podele da oslabe demokratsku koheziju.
Marketizacija dezinformacija rizikuje stvaranje globalne sive zone u kojoj je istina opcionalna, a odgovornost nedostižna. Kako AI alati postaju jeftiniji i sposobniji, ove operacije će verovatno samo rasti po obimu i sofisticiranosti.
Prepoznavanje ove asimetrije i reagovanje otpornošću i regulacijom jedini je način da se spreči da i sama istina postane roba.
Autor: S.M.