AKTUELNO

List Danas Dragana Šolaka objavio je sraman tekst Admira Lisice koji poručuje da od Miloševića do Vučića nismo imali srpskog Vilija Branta.

Naime, Lisica koji je doktorant na FPN-u u Sarajevu u svojoj kolumni navodi da ćemo, kada blokaderi dođu na vlast, dobiti srpskog Vilija Branta koji će se svaki dan izvinjavati za sve, kako navodi, srpske zločine.

Lisica izražava žaljenje što Srbija — od Miloševića do Vučića — nije imala „svog Vili Branta“, političara koji bi se, poput nemačkog kancelara, simbolično poklonio za grehe prošlosti i time otvorio novo poglavlje regionalnog pomirenja. Ispod tog poziva na "istorijsku katarzu" krije se stari trik: jednostrana istorija i moralni imperativ upućen isključivo Srbima.

Lisica zanemaruje osnovnu istorijsku činjenicu: za razliku od nacističke Nemačke, ratovi devedesetih nisu bili rezultat jednostrane agresije jednog naroda. U ratu u bivšoj Jugoslaviji stradali su i Srbi — u Sarajevu, Zapadnoj Krajini i širom Hrvatske, na Kosovu i Metohiji. Ako tražimo moralni reset, zašto bi se očekivao isključivo iz Beograda?

U Lisicinom svetu nema mesta za „bošnjačkog Vili Branta“ koji bi, recimo, stao pred spomenik srpskim civilima u Bratuncu ili Kravici. Nema ni „hrvatskog Vili Branta“ koji bi priznao etničko čišćenje Srba iz Krajine. Taj selektivni pristup pomirenju više razdvaja nego što zbližava.

Lisica svoj tekst završava sa nadom da će doći „neki novi političari“ koji će doneti promenu. On cilja na grupacije koje trenutno blokiraju puteve i traže „deVučićizaciju“ Srbije, dok u isto vreme ne nude ništa osim ponavljanja mantre o „krivi srpski narod“. Umesto Vili Branta, Lisica sanja o političarima koji bi poništili srpski identitet pod izgovorom evropeizacije i suočavanja sa prošlošću.

Pozivanje na Vili Branta u srpskom kontekstu zvuči uzvišeno, ali je u praksi najčešće zahtev za kapitulaciju istine pred političkom korektnošću. Katarza bez istinskog dijaloga i uzajamnog priznanja stradanja svih naroda u bivšoj Jugoslaviji nije pomirenje — to je diktat.

Ako Lisica zaista želi istinsko pomirenje, neka krene od domaće HISTORIJE, od priznanja zločina koji su počinjeni nad Srbima, pa onda neka traži poklonjene glave i izvinjenja. Bez toga, njegovi tekstovi ostaju ono što već jesu, obični pamfleti na grubom papiru za ljudsku upotrebu.

Autor: Pink.rs