AKTUELNO

Njena pogibija bila je povod za brojne spekulacije.

Pre nekoliko dana navršile su se 22 godine od ubistva nekadašnjeg predsednika Predsedništva Srbije Ivana Stambolića, za koje su pravosnažno osuđeni čelnici DB-a.

Stambolić je avgusta 2000. godine dočekao smrt, a da nije saznao kako mu je stradala ćerka.

Bojana je bila Stambolićeva mezimica, a poginula je 1988. godine u sumnjivoj saobraćajnoj nesreći u Budvi.

Njena pogibija predstavljala je povod za brojne spekulacije.

Malo pre tragedije u Budvi, došlo je do raskola između nekada najboljih prijatelja, kada je Slobodan Milošević zabio nož u leđa Stamboliću, koji ga je "gurao" i čak doveo na mesto predsednika predsedništva CK SK Srbije. Kada je dovoljno ojačao, Milošević je bukvalno oterao Stambolića iz političkog života.

Milošević je došao na Bojaninu sahranu, izjavio saučešće Stamboliću, ali Ivanova žena je odbila da mu pruži ruku.

Ubrzo zatim u medijima je počela hajka protiv Stambolića, zbog čega je on navodno pozvao Miloševića i pitao ga: "Dokle, Slobo, ovako"?

Milošević mu je odgovorio:

"Ne znam što mene pitaš, pa ti, Ivane, znaš da je štampa u Srbiji slobodna!"

To je bio poslednji put da su razgovarali.

Kad se 2000. godine nazirao Miloševićev kraj, kad Crna Gora više nije bila u dobrim odnosima sa Slobom, pa je možda bila spremna da otkrije istinu o Bojani, Ivan Stambolić je poverovao da možda može da otkrije šta mu se zaista desilo sa ćerkom.

Dobijao je pisma sa tvrdnjama, pa čak i opisima okolnosti i načina Bojanine pogibije. Ožalošćenom ocu poturani su "dokazi" da mu je ćerka ubijena, a on je ionako osećao grižu savesti sluteći da mu je mezimica stradala kako bi se njemu napakostilo.

I taman kada se nadao da će razrešiti najveću životnu misteriju, Ivan Stambolić je kidnapovan i ubijen. Tog 25. avgusta 2000, kada se govorkalo da bi mogao da postane lider opozicije, otela su ga petorica pripadnika Jedinice za specijalne operacije po naređenju Milorada Ulemeka Legije.

Ubijen je tako što je upucan u potiljak sa dva metka. Pucao je Branko Berček. Njegovo telo posuto je krečom i zakopano na Fruškoj gori, što je otkriveno tek 2003. godine, posle "Sablje", a o tome je svedočio Nenad Šare zvani Škene.

Kao nalogodavac označen je Slobodan Milošević, koji je prvo ubedio Legiju i Radeta Markovića da organizuju ubistvo, u čemu im je pomogao Milorad Bracanović. Direktni počinioci bili su pripadnici JSO: Leonid Milivojević, Nenad Bujošević Rambo, Branko Berček, Duško Maričić Gumar i Nenad Ilić. Svi su osuđeni na po 40 godina zatvora.