AKTUELNO

Osvrt novinara Milorada Komrakova:

Krilaticu iz naslova, prvi put, čuo sam u Grčkoj, na ostrvu Kritu, novembra 1997. godine, izveštavajući, sa Samita šefova država ili vlada zemalja Jugoistočne Evrope. Izgovorio je Slobodan Milošević, tadašnji predsednik SRJ. I od tad prestaje da za svetske moćnike biva garant mira u bivšoj Jugoslaviji, kako su ga oni nazivali posle Dejtonskog sporazuma. Tada se otvara pitanje Kosova do kraja i završiće se agresijom NATO snaga na SR Jugoslaviju.

Na samitu na Kritu učestvovali su predsednici Jugoslavije i Makedonije, Slobodan Milošević i Kiro Gligorov, premijeri Albanije Fatos Nano, Bugarske Ivan Kostov, Grčke Kostas Simitis, Turske Mensur Jilmaz, Rumunije Viktor Corbea i pomoćnik ministra inostranih poslova BiH Mihovil Malbašić.Ovaj sastanak pamtiću i po tome što su se tu sreli predsednici SR Jugoslavije i premijer Albanije, Slobodan Milošević i Fatos Nano. To je bio, posle pola veka, prvi jugoslovensko - albanski kontakt na vrhu, posle susreta Josipa Broza i Envera Hodže 1947. godine. Bio sam jedini novinar koji je, bukvalno, prisustvovao tim razgovorima. Posle susreta uspeo sam do dobijem eksluzivnu izjavu Fatosa Nanoa.

Tadašnji albanski premijer je posle razgovora s Miloševićem, krajnje oprezno i uzdržano govorio o "prvom, veoma važnom koraku u iniciranju dijaloga" i pozvao na proširenje bilateralne saradnje dve zemlje i saradnje u okviru različitih regionalnih diplomatskih aranžmana i programa. "Međuetnički odnosi u svakoj od balkanskih zemalja trebalo bi da prate logiku mira i saradnje", rekao je Nano i dodao da ne treba više razmišljati o "granicama kao bunkerima iz kojih se na ljude puca bez upozorenja; sve balkanske zemlje treba da otvore svoje granice jedna prema drugoj, kao i prema Evropi", ocenio je albanski premijer, najavljujući, ujedno, nove albansko-jugoslovenske kontakte i "nove rezultate".

Mada i dalje međusobno podozrivi, lideri balkanskih država demonstrirali su, tada na Kritu, prvi put u istoriji - kolektivnu rešenost da se ponašaju kao Evropljani. Zvuči neverovatno, ali je tačno: nikada u dosadašnjoj istoriji lideri svih balkanskih država nisu uspeli da se okupe i sednu za isti sto. A kada se to konačno dogodilo, usledio je još krupniji istorijski presedan: svi njegovi gosti su se ponašali uljudno, niko od njih nije napravio skandal! Čak su se i međusobno rukovali i smeškali jedan drugome, nastojeći sve vreme da pred kamerama daju pomirljive izjave o spremnosti da sarađuju na uspostavljanju trajnog mira, bezbednosti, stabilnosti i dobrosusedskih odnosa u regionu...

Kada su se učesnici ovog događaja razišli, Balkan je ostao kakav je i bio, opterećen opasnim političkim sukobima i napetostima. Ništa od onoga što na jugoistoku Evrope zadaje glavobolje njegovim stanovnicima, kojih ima oko 120 miliona, ili što brine i plaši ostali svet, sit već tradicionalnih balkanskih svađa i ratova, nije ovom prilikom rešeno.

Dvadeset dve godine posle Kritskog samita, 18.11.2019. svetom je odjeknula vest koju su mnogi komentarisali. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijeri Albanije i Severne Makedonije, Edi Rama i Zoran Zaev, nakon trilateralnog sastanka u Tirani, potpisali su deklaraciju, u kojoj navode da su svesni odgovornosti oblikovanja sudbina svojih zemalja, i posvećeni jačanju mira, jednakosti, vladavine prava i prosperiteta za sadašnje i naredne generacije u jugoistočnoj Evropi. Mnogi su bili iznenađeni! Naročito one koji su godinama unazad pokušavali da vaskrsnu gotovo zaboravljenu ideju, staru dva veka: Balkan balkanskim narodima! Ideja nije od juče. Ona simbolizuje mir, razum, slobodu, jedinstvo, demokratiju, a nadasve, ekonomski i svaki drugi prosperitet balkanskog etnosa.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je, 26. septembra 2019. godine, za govornicom UN, svoje izlaganje završio rečima: „Balkan balkanskim narodima! Živela Srbija! Vučić je tada, pored ostalog rekao: „Zato ću govoriti o Srbiji i regionu, jer jedno ne ide bez drugog. Dozvolite mi da parafraziram Ernesta Hemingveja: Srbija nije ostrvo, već – ponosno to kažem – deo Balkana i jača je ako su i oni oko nje jači. Zato se i borim za region, gotovo u istoj meri u kojoj se borim za Srbiju. Zato smo toliko uporni u nastojanju da Balkan prihvati politiku saradnje; zato ćemo se uvek truditi da razgovaramo jedni sa drugima. Uvek ćemo se zalagati za politiku mira i saradnje, jer je to jedini način za stvaranje potrebne stabilnosti bez koje nema ekonomskog rasta i napretka.“

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Albanije Edi Rama i premijer Severne Makedonije Zoran Zaev pozvali su u otvorenom pismu sve u regionu da se pridruže inicijativi Otvoreni Balkan. Ističe se da je inicijativa „Otvoreni Balkan” pokazala efikasnost i korisnost i u teškim vremenima pandemije korona virusa. Često optuživani da smo „bure baruta’“ u Evropi, mi kao odgovorni lideri ne možemo dozvoliti da se naš region vrati u noćne more prošlosti, dok EU nije u stanju da učini više za proširenje u ovoj fazi. Imamo svoje podele, ne slažemo se oko nekih političkih pitanja, ali se svi slažemo da su ekonomija i četiri osnovne slobode EU najbolji način da našem regionu damo nadu u trajni mir”, navodi se u pismu. Istaknuto je da Otvoreni Balkan nije utešna nagrada umesto članstva u EU, već veliki korak ka tome. Predsednik Vučić je rekao da "mi imamo drugačije viđenje po pitanju KiM, a različito imaju Albanija i Severna Makedonija".

"Naravno da bismo voleli da Priština ima drugačije viđenje, ali to nije razlog da ne razgovaramo. Možemo mi da nazivamo administrativnim prelazom Jarinje i Brnjak između Kosova i centralne Srbije, vi možete da ih nazivate granicama, ali da pričamo o suštini. A da li bi bilo lakše i Albancima i Srbima da nema takvih linija i da ljudi mogu slobodno da prolaze. Da nema zaustavljanja, maltretiranja. Mislim da ne postoji čovek ni u Prištini, ni u Mitrovici, ni u Beogradu, ni u Tirani koji neće s tim da se saglasi", rekao je Vučić.

Imamo milion oblasti u kojima možemo da sarađujemo. Naš je posao da vodimo zemlje, ali tako što ćemo da čuvamo mir, a ovim ćemo da ostvarimo nešto što se zove trajnost mira. To je mirovni projekat. Pod dva, ovo je projekat ubrzanog ekonomskog razvoja. Pod tri, mi se i upoznajemo. Upoznajem mnogo divnih ljudi ovde, ali moramo to da proširimo na mlade ljude, da ljudi vide da možemo da živimo jedni pored drugih. Ovo, na kraju krajeva, radimo zbog svih nas. Ovo je izvanredna inicijativa, ukazuje Vučić, na koju su mnogo ponosni.

Pre takođe dvadeset dve godine, u gradu Hanja na Kritu, od 01. do 04. oktobra 1997. godine - predvodio sam delegaciju Udruženja novinara Srbije na Trećoj balkanskoj konferenciji novinara na temu:“ Regionalni mediji u Evropi i uloga novinara“. U govoru koji je izazvao različite komentare, pored ostalog, rekao sam: „Smatramo da i novinari moraju dati svoj doprinos regionalnom razvoju i razvijanju uspešne saradnje među balkanskim i evropskim zemljama na svim poljima. Smatramo da su prijateljstvo i solidarnost među balkanskim i evropskim narodima danas potrebni i aktuelniji nego ikada ranije.U interesu je balkanskih naroda da se vrate sloganu sa početka prošlog veka: “Balkan balkanskim narodima“ i da kroz međusobno razumevanje, saradnju i prijateljstvo, podignu neku vrstu brane prema onim stranim interesima koji su, u suštini, usmereni i na produbljivanje balkanskih sporova i podela kao i prema međusobnom suprostavljanju balkanskih zemalja. Srbije je oduvek sebe videla na Balkanu i u Evropi i zato je bila i ostala zemlja uvek zainteresovana za oživljavanje i svesrdno jačanje integracije na balkanskom prostoru.Smatramo da je potrebno da se zemlje i narodi Balkana integrišu na kulturnoj, ekonomskoj, političkoj ali i informativnoj osnovi. Ako se klonimo velikih reči, od svakog novinarstva uvek se tražilo da bude fer i u najmanju ruku da izbegava satanizaciju onih sa čijim se pogledima ne slaže. Ta granica je probijena upravo u nekim medijskim kućama koje mašu najvećim ikonama tradicije žurnalizma. Prekoračena je granica koja se decenijama smatrala prećutnim pravilima igre: možemo se ne slagati, svađati, etikatirati, ali nikada ne smemo odobravati ubijanje neistomišljenika po peru. Podsetiću na reči čuvenog francuskog prosvetitelja Voltera. Kada su ga prijatelji upitali – zašto brani Rusoa od sudskih optužbi, a poznato je da se on, Volter, i Ruso svađaju preko knjiga već decenijama, odgovorio je:

“Nema ni jedne rečenice u kojoj se slažem sa Rusoom, ali uvek ću se boriti za njegovo pravo da te svoje rečenice iskaže“. Novinarska organizacija Srbije zato danas pruža ruku saradnje kolegama, novinarima svih balkanskih zemalja i novinarima širom sveta. Mislimo da saradnja novinara Balkana može biti značajan korak ka svestranoj saradnji između balkanskih zemalja.Mislimo da je to i pravi put ka gradnji jedne građevine , koju je, još pre dva veka, započeo Riga Velestinac, odnosno Riga od Fere, kako ga je zapamtio srpski narod, grčki ustanik i demokrata koji je prvi pokušao da objedini balkanske narode u borbi za oslobođenje, ali i da na čitavom Balkanu uspostavi demokratiju, odnosno tvorevinu u kojoj bi ravnopravnio živeli svi balkanski narodi .Smatramo da je vreme razdora, sukoba, netrpeljivosti vreme ratova i svađa, kako je to zapisano i u Kritskoj deklaraciji sa Samita šefova država ili vlada zemalja Jugoistočne Evrope, održanog na Kritu - iza nas! Ispred nas je vreme dogovaranja, vreme dijaloga, saradnje ,vreme mirnog i zajedničkog življenja. Vreme je da na osnovu vizije vizionara, poput Rige id Fre, svesti da Balkan pre svega pripada onima koji tamo žive, počnemo odgovarati narodima koji tu žive, a pre svega našoj deci, koja zaslužuju da, u budućnosti žive u boljem svetu od onog kojeg smo mi nasledili od svojih roditelja“.

U Beogradu 21. 02.2022.

Piše: Milorad Komrakov, novinar

#Milorad Komrakov