AKTUELNO

Osnivač Centra za evroatlantske studije (CEAS) Jelena Milić objavila je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti:

Izbegnem za vikend sačekušu u Novom Jutru na Pink TV, tipa da sedim u grupnom formatu i usmeravam javno mjenje o izjavama aktuelnog Nemačkog ambasadora VIA Sarapin stav iz gajtana u uvu. No videh i da je Šešelj bio u sledećem segmentu solo. Da imam više sujete, a manje zadrtosti da guram Srbiju ka Zapadu iz kreveta ustala ne bih od muke. Mene ste našli. Brže pišem i brže mi se ove vanbračne kolumne švercuju na Pink.rs nego što Šešelj stigne da odštampa i promoviše novu knjigu. I konje ubijaju, zar ne. 

Imala bih šta reći, i već sam delom, o preventivnim vojnim intervencijama, o goldhagenizaciji Srbije, o nastavku goldhagenizacije Srbije u patetičnom, ali delotvornom nastupu nove kosovske ministarke spoljnih poslova Donike Gervale Švarc, nije to drugo prezime nebitno, na sednici SB UN o Kosovu i Metohiji. Imala bih šta reći i o lošoj kritici tog nastupa, i zato je delotvoran. Zbog naše loše postprodukcije. Propuštamo još jedan zicer jer je neki Kokeza iz Budimske, ili gde se već o tome odlučuje, pustio u ključnoj utakmici 10 minuta na kraju da iz zabave ili želje iz detinjstva, igraju karijerne diplomate, istoričari i ponavljači fraza geopolitički vektori i srpska duhovnost. Možda je to oduvek i bio cilj, proces, melos-estrada, Bokanov srpski svet, osvete-komitama-što-su-maknule-Buljarice-našim-Arpaima-sad-ćemo-vam-državljanstva-damo-našima, a ne rasplet o KiM koji bi nas ostavio u jačoj vezi sa Zapadom.

Možda i kažem ako stignem nešto o izjavama ambasadora Šiba. Bila ja, srpska Forrest Gump i na tom čuvenom sastanku Foruma za međunarodne odnose, kao najmlađi novoprimljeni član posle 5. oktobra, na kome je tadašnji nemački ambasador Cobel govorio, i da vam kažem sve namerno pogrešno spinujete godinama. Pa i zato zicere mašimo, sad kad su se namestili.

Nego em me trolovaše lokalci, em umre Remzi Klark, u danima kad sam objavila i Forrest Gump tekst. Lik Abi Hofmana, člana Čikaške sedmorke o kojoj sam vam pričala juče, pojavljuje se, gle slučajnosti, i u filmu Forrest Gump. Abi se i lično pojavljuje u filmu Born on the Fourth of July. Abi je bio kontrakulturaš, levičar iskren, ali i radikalni antimilitarista sklon individualnim malim nasilnim akcijama, što ja nisam. Svoje je delovanje pravdao vrlo dobro citirajući očeve osnivače, trolovao je sudiju Hofmana koji je osmorci pa sedmorci sudio fenomenalno, i spoil alert, u NETFLIX-Sorkin filmu ga odlično glumi Saša Baron Koen. Voleo je da igra solo, da privlači pažnju medija, što baš i nije bilo u duhu kontrakulturnog pokreta. Pitaj boga šta bi sa mojim Amerima bilo da je Abi doživeo socijalne mreže, kako bi ih koristio za mobilizaciju. Kontrakulturaši na aparatima.

U Čikagu šezdeset osme su se našli predstavnici raznih levih pokreta upravo i da razgovaraju kako dalje da zajednički, ako se može, deluju. Ne zaboravite, paralelno se održavala konvencija američkih demokrata, LBJ je već bio u drugom mandatu, ubijen Martin Luter King, rat u Vijetnamu gubi smisao. Službe su i onda tamo radile svoj posao, urbane legende kruže da je CIA preko Timoti Lirija puštala LSD okolo tih godina.  

Jedni su hteli radikalnije, drugi kroz institucije. Tom Hejden, onaj koji je bio pametniji u izboru strategija i taktika ako mene pitate nego Abi Hofman, bio je muž Džejn Fonde BTW. I angažovani intelektualci tipa Norman Majler i Alen Ginzberg su se dobro provodili.  

Norman Majler, raspitajte se s kim je on spavao, o-Marinika-otkriću-drama-telefoni- za- družbu-evo-kad-se-sad-nisam-šokirala-happy-b-day-to-me-ne-treba-mi-Kenedi, napisao je predgovor za sjajnu Abijevu knjigu Soon To Be a Major Motion Picture. No, ne stiže film da se snimi, višegodišnje bežanje od FBI, arogantnost, samodestruktivnost, ali možda i „element inostranosti“, tek zvanična verzija kaže da se Abi samoubio overdozom. I film Rođen četvrtog jula, u kome se Abi lično pojavljuje, počeo je da se prikazuje u bioskopima par meseci pošto je Abi umro.

Nije sve ovo nebitno, i za razumevanje aktuelnog trenutka „geopolitičkih vektora“, opet je Zapadna obala jaka kod američkih demokrata. Čeka se da svrate na meksičku granicu da vide stepen izbegličke krize. Ja čekam da vidim koliko se potpredsednica Amerike za Zapadne obale BTW, Kamala Haris, zeznula što je zategla odnose sa američkim VOGUE. Ne bi Milić tu mečku čačkala. VOGUE, ne Haris. Vojno-industrijski kompleks ima jedan promil uticaja modno-industrijskog kompleksa.

A u Srbiji, pre par godina jedno nedonošče, antiglobalisti sa pro-Putin-antimilitaristima, zemljo otvori se, deca režisera i dobrostojećih filmadžija na naslovnim stranama „objektivnog i inkluzivnog“ NIN-a, vojni i policijski „sindikati“ sa kojima sarađuju USAID grantees i asocijacije kojekakvih elektronskih nezavisnih medija i fondacija, „samoorganizovani spontani“ ekološki pokreti čiji se mushrooming sasvim slučajno poklopio sa talasom donatorskih calls za zelene agende i potvrdu, a ne analizu, kineskog uticaja u Srbiji. Saša Janković i…. Ništa. 

Pa opet šetnje, sa Boškom Obradovićem, i da mi je znati gde je krenula i s kim Mirjana Karanović, sve mi se više čini da nikad nije baš sve ni shvatila, opet narodnjačko-militaristički-populizam i samoelitizam ruku pod ruku. Spojili se konačno pre neki dan u trećem pobačaju Dr Zoran Radovanović i Dr Grujičić, svako ima svoje nadasve moralne argumente zašto se čačka mečka i sluđuje javnost. Dekonstruisao licemerje Ivan Radovanović u sred Informera, australijska kvir školo da li mirno spavaš. A ja, srpska Forrest Gump, moram makedonskoj ministarki odbrane da pišem da je pitam zašto se viđa sa Nikolom Sandulovićem. Umesto da CEAS prešaltavam na zelenu konektivnost i benčmarke za poglavlje 23. 

I sad još vidim da se i Jasmina Lukač javila, da kritikuje one koji su navodno „spontani“ bunt, letošnje nedonošče, miks donatorsko pomognutih aktivista opčinjenih liderima srpske opozicije, opčinjenih demokratijom Putinovog tipa, opčinjenih opet podrškom samozaljubljenim akademicima i kontrolorima kriznog štaba, trolovali pričom o ruskom faktoru.

Nažalost nas je malo bilo, i malo nas je, koji taj ugao analiziramo i dajemo činjenice kao argumente. Ne ide u prilog kreiranju medijsko-analitičkog sadržaja unapred zadatog ishoda- priznavanju Kosova bez kompromisa ili o izdaji Kosova. Otud ima benčmarka, ali nema nikog da cjevi ne polaže, da svemu da smisao, pa se pro-EU-pro-demokratija-NVO urotile sa Danasom i Mlađanom Đorđevićem. Zagovornikom demokratije Putin-Medvedev tipa i Vukom Jermićem. Znam-ceo-svet-lično-samo-što-u- Srbiji-niko-ne-shvata-koliko-je-to-za-mene-dobro-a-ja-za-vas-da-bi-imao-funkciju-da-po-HongKongu-i-Kini-sa-njegov-sin-nije-toliko-kriminalac-kao-Vučićev-ajmo-žene-grantove-od-Biden-administracije-ekipom-CRTA-KRIK-dojava-ja-rođen-da-budem-elita-Fajon-mojim-biračima-po-pet-glasova-Vučićevim- krezubim-sendvičarima-i-botovima-po-pola-Milić-kanselovana. 

I ja se još čudim što je Ponoš posle Šešelja i Ace Četnika na Slavija Info. Abi Hofman nije bio autistični samozaljubljeni elitista. I sad ja moram da sebe trolujem, umesto da pišem o Rusiji, Ukrajini, povlačenju iz Avganista ja i dalje o Slavija Info. I Ponoš priča o „isplivavanju leševa“ samo ako stignem, pitaću ga šta su tačno on i Vuk Jermić uradili da se ne sazna ko i zašto je ubio vojnike u Topčideru.

Ohrabrile se američka i norveška ambasada u po jednom saopštenju da kažu da im se učinilo da je bilo namera da „nevini“ demonstranti prošlog leta provociraju policiju. To je bilo to, i hvala im. Ne znam na koga još Lukač tačno cilja. O ruskom faktoru u tom na sreću neuspelom pokušaju „demokratizacije Srbije sa elementima inostranosti“ pisali CEAS i ja. A ako je Lukač procenila da smo toliko jaki, bravo mi. Znači da nas je Danas nas bar posredno primetio, kao Sputnik oko NATO WEEK, sjebali smo im bar negde demokrata-Medvedev-tip-Đorđević-aktivizam. Godinama nas ignoriše ta opcija, što smatram čašću. Kako kažu u Big Lebovskom - jesmo ludi, ali nismo glupi. Tabloidi malo primetili Primakova tad, ali nisu smeli više. Ni te procene ambasada SAD i Norveške, o CEAS da ne pričam kanselovani big time, ne videše baš svetlost dana u nedavnim izveštajima protiv, a ne o Srbiji 2021, da se ne lažemo.

Za razliku od srpskih „spontanih“ nedonoščića u poslednjih par godina, kod mojih Amera šezdeset osme i demonstranti, i aktivisti, i Demokratska stranka, i država, i službe, i „elementi inostranosti“ SVI SU BILI AUTENTIČNIJI, ISKRENIJI i OZBILJNIJI. Nisu se pisali project proposals, cause se živeo, pisale su se pesme, ček kad pređem na leto šezdesetdevete živi nećete ostati od pop-kulturnih referenci. Nije bilo evroposrednika i lokalnih sponzorisanih posrednika, nije bilo ni Tanje Fajon u Čikagu 1968. godine na sreću po moje Amere tad. Abi Hofman i Co su verovali u cause, nisu se slagali oko metoda, ali niko nije bezlično ličan kao Dragan Đilas 2021. u Srbiji. Nije sve u lovi, ima nešto i u ideji, verovanju u ideju, moći ubeđivanja, mobilizaciji…. 

I kad smo kod toga, Peti oktobar 2000. je bio hibrid, jedan od retkih uspešnih nenasilnih promena zločinačkog autokratskog režima pomognut sa političkog Zapada. Apsolutno nije tačno da su u Vidovdanima, bilo kojima, i u 5. oktobru učestvovala ista masa. Peti oktobar je bio pomognut, ali se pomagalo onima koji su videli širu sliku, bili uporniji i posvećeniji, nisu se stideli pomoći sa Zapada, a i znali su mnogi za ratne zločine i bili protiv nacionalizma i rata devedesetih. Pomagalo se onima koji su bili spremni na velike trule kompromise, da se krv ne bi prolila, i levima i desnima koje je kanselovala Latinka Perović. Ja ne. Samo što se posvećenost meri decenijama delovanja, a ne izvikivanjem parola koje uterivači negatora genocida u Srebrenici treba da čuju i prodajom imena i ideje zarad finansiranja svojih životnih promašaja i stilova.

I sad moram i Stevana Dojčinovića, na velikoameričkoj turneji, da slušam na Glasu Amerike, na kome sam BTW kanselovana od ideje o korekciji administrativne linije između Beograda i Prištine, kako nas uči šta je onda trebalo raditi. Ukratko trebalo je 5. oktobra da se udari format C po celom sistemu bezbednosti, I kid you not. To baš tako ide. I sad i on otvara dosijea službi jedva i Jelka Kacina preživeh i „časni“ SPO, ništa osim nas nije i ne postoji. Aman pa nije Jugoslavija bila DDR, a u DDR nije bilo ratnih zločina. Tu, počinje kraj priče o „modelu dve Nemačke“, goldhagenizacija Srbije preko mene neće proći. 

Sve više uviđam svu ispraznost single issue grupa, samo-korupcija-i-organizovani-kriminal-su-problem-ratni-zločini-dileme-krv-ili-ne-na-ulicama-su-nebitne-NATO-OU-Grujičić-Primakov-Kosovo-nebitno. Bojim se da se ubrzano ide iz kakve takve dvojke u keca, iz višegodišnje samosvrsishodnosti u štetnost spolja sponzorisanih „istraživačkih novinara“ , „aktivista“ i „kontrolora“. Može li se bar u onaj Vučićev iskopani jarak skočiti na par minuta  i pitati se zašto se tačno grantovi i tipovi nude, da sad možda nemaju neke stvari veze sa Zapadnim željenim unapred zacrtanim ishodom o novom statusu Kosova, a ne o stanju demokratije i vladavine prava u Srbiji? Za šta im u načelu hvala. 

Šteta je velika jer se i o korupciji i o organizovanom kriminalu mora, naravno, pisati. (Kako se kaže, mora ili treba da, umre Ivan Klajn poslednja mi veza sa NIN-om, ne stigoh ništa da napišem, da ga „ispoštujem“, da se u grobu prevrće od svršenog vremena trajnih glagola.) Da vas raskrikam, da je posle 5. oktobra bio moguć format C, da je Srbija tad mogla da uspostavi arhitekturu demokratskog nadzora sistema bezbednosti, da se nisu napravili prljavi ali nužni kompromisi, DA KRV NE BI PALA AMAN AVANTURISTE, da je to tako lako, da su to bili još samo jedni CRTA nadgledani izbori, daš oglas za tri ponude, sve transparentno i accountable, za tri generala, pet pukovnika i dvadeset kapetana sa iskustvom, ali ne ratnozločinačkim, ponuda jaka sve nekompromitovan kadar do nekompromitovanog kadra, potpiše ti Pavković tender, transparentno sve, po EU standardima. Nije tad bilo mreža za borbu protiv organizovanog kriminala da ti dojavljuju, samo neki istražitelji i samo aktiviste koji su znali da je sistem bezbednosti i „obični“ organizovani kriminal, nafta, cigare, oružje, droga, žene. Nikad mi neće biti jasno zašto ratni zločini ne spadaju pod „organizovani kriminal“ pa da ih raskrikavaju i istinomerišu i oni kojima to pogodno nije njihov resor. Kad optužnice, a i presude Hrvatima za zločine u BiH, lepo kažu „zajednički zločinački poduhvati“. Da li se neko od raskrikavača pita ima li sve ovo što nam se ničim izazvano dešava u proleće 2021. možda neke veze sa suđenjem Stanišiću i Simatoviću, ako im već učestalost Šešelja, Radete i Jojića u javnosti leti ispod radara. Da nam raskrikate koliko važe obećanja, ucene, reketi, koliko je skupa promena takvog režima i upravljanje krizom raspada ostatka bilačke failing state 101-SRJ, šta „otete države od tajkuna“ bez prolivanja krvi, kad počinje tačno vladavina prava i za koga prvo. Jer istovremeno ne može. 

Da ne razumem „sitnice“ tipa Hag, Kosovo, Crna Gora, svega zbog čega još nema demokratske kontrole oružanih snaga, iako nema ko se sa Zapada, Istoka, iz Regiona i iznutra nije namerio da sad baš sad čačka mečku Vučiću, civilne ima eno piše u izveštaju Stejt departmenta, hvala bogu da bar nje ima, jer je bolja od anarhije i krvoprolića masovnijeg, da nema svih tih prljavih kompromisa i dilema šta je legitimno, a šta legalno, ti bi sad Dojčinoviću, da se ja pitam, možda mogao da budeš pod istragom za urotu sa stranim službama, sa jačom i legitimnijom optužnicom nego Čikaška sedmorka! Kao da mi nismo dojave imali. Šta imali, pravili ih. Ali znaš kad da ne pređeš i koju crtu. Meni je BB 2001. rekao ono je Firma - sa Firmom nikad. Ponekad mi žao nesretnog Monktona, onoliko se motao, kao Smajlović je mislio da znam ili da bih rekla što ne treba. A za 13. maj…

Sve se nadam da će ovi „moji“, poput Marietje Schaake, bivše evroparlamentarke iz Holandije, a sada međunarodnog direktora Centra za sajber politiku Stanford univerziteta, kroz zagovaranje nužnosti saradnje SAD i EU, big tech, sa kojima CRTA i KRIK sarađuju i time kod mene gube legitimitet da su nezavisni i nepristrasni, staviti pod demokratsku i poresku kontrolu. 

Demokratija se trese i zbog  njih, takođe. Samoregulacija-my ass. Ali kako ćemo da „dekodiramo“ 75 miliona Trampovih birača. Ne može se živeti od toliko elitizma. Woke tipa, critical theory tipa, elitizma dela američkih demokrata odvojenih od baze, elitizam NVO tipa, TT tipa, Dr Radovanović tipa, Jeremić tipa. Vidim ima i Kokeza tip elitizma. 

Algoritmi protiv realnosti na terenu koju formira Danica Grujičić koja im leti iznad FB-Google - Istinomer-Cenzolovka-Raskrikavanje-donatori radara sa ekipom iz 63. padobranske brigade dok sa kastriranim Vojnim sindikatom Srbije, koji na ramenu plače Tanji Fajon, pravi „naučni“ skup o NATO bombardovanju. Uranilovka najgoreg tipa sa najmoćnijim sredstvima. BTW, Maritje Schaake i ja smo bile zajedno na Politico listi onih koji drmaju i oblikuju svet za 2017. godinu. Sa Erdoganom i Sorošem, I kid you not. Forrest Gump da li mirno spavaš. BTW te godine sa nama na listi je bila i malteška istraživačka novinarka Daphne Caruana Galizia, ubijena oktobra 2017

U jednoj od knjiga koje viđate iza mene dok pričam za televizije zašto treba podržavati jačanje odnosa Srbije sa Amerima, koje sam „pozajmljivala“ iz hotela po svetu, jedan od tipičnih likova omiljenih mi špijunsko-detektivskih romana, cinični, alkoholu sklon, privatni detektiv, nekad pripadnik neke od elitnih SAD jedinica, čita novine i dobrodržećoj sekretarici kaže: „Kad će više ova Coca-Cola da dobije mesto u Savetu bezbednosti, čemu foliranje.“ 

Iskreno se nadam da će međunarodni odnosi, a pre svega SAD-EU, ići u pravcu de se big tech stave na svoje mesto, da levo liberalne ideje opet imaju uporište u sudbinama živih ljudi sa prosečnim životima, a međunarodni odnosi da crpu legitimitet iz demokratskih država i međunarodnih organizacija, a ne poreskih rajeva, mega korporacija i big tech bubble utopista za idealan-život-za- nas-sto-iz-Silicon-Valley-Dedinje-i-posh-woke-Holliwood-multimilionera-ostali-nek-se-sele-u-New-Mexico-njima-imigranti-i-kriza-na-granici-nama-samo-baštovanke-i-dadilje-naše-socijlne-granice-su-in-vaše-državne-pase. I Eskobar je imao eskapističko-humanitarne-utopističke težnje. Deponije, siročići, karteli, korupcija, mali Pablos na deponijama, politika, prodor u službe, lobiste, big tech, moć, slava, dileri, žurke, agenti, pevaljke, glumice, melos estrada, šta je novo pod kapom zemaljskom. Podela Kosova. 

Soon To Be a Major Book.