AKTUELNO

Pored toga što je četiri puta posetio Rudnu Glavu za koju kaže da je prelep kraj u Istočnoj Srbiji i da su tamo dobri i pitomi ljudi i domaćini, predsednik Aleksandar Vučić u Rudnoglavskom zaseoku Krš ima i svog dugogodišnjeg prijatelja iz vojničkih dana.

Stanimir Balanović, predsednik Saveta Mesne zajednice Rudna Glava kaže da je Aleksandar Vučić, bez obzira na sve njegov prijatelj i drug iz vojske sa kojim je kako kaže delio dobro i zlo.

- To je bila septembarska klasa 88/89. godine Vojna pošta 5327/dva D, kasarna "Slaviša Vajner Čiča" Sarajevo Lukavica kao iz rukava priča Stanimir Balanović iz Rudne Glave.

- Alek kako ga je zvao, tada je bio mlad momak, vrlo emotivnog karaktera a uz to pravi Beograđanin koji se razlikovao od nas jedino po tome, po mestu odakle je, ali moram priznati i po intelektu. Vrlo intiligentan, obrazovan momak, ali uz to nikad nije pokazivao da se izdvaja od bilo koga od nas.

Obojica pohađali kurs za desetare

- Nas dvojica smo pohađali kurs za desetare i jedan period vojnog roka proveli smo deleći istu spavaonu. On je bio u prvom vodu a ja u mitraljeskom. Bilo je tu oko 40-tak vojnika, sećam se on je bio na početku spavaone a ja na kraju. On tada nikada nije pokazivao nikakve sklonosti prema politici niti smo pričaio tome. Nas dvojica smo često pričali o porodici o vojničkom životu. Dao mi je čudan nadimakv "Rumun" jer sam iz vlaškog kraja - kaže kroz smešak popularni Ćosa kako ga svi u ovom kraju znaju, i dodaje da se predsednik Vučić tada raspitivao i šalio na temu da se u ovom kraju devojke jako rano udaju.

Međutim, ono po čemu će Stanimir Balanović ceo život pamtiti Acu je njegovo drugarstvo i plemenitost prema drugima.

- Trebalo je da odem u Rudnu Glavu jer mi se udavala sestra. Nisam mogao iz Sarajeva preko Beograda da uhvatim prevoz do Rudne Glave. Razmišljajući kako ću da se snađem, Aleksandar je došao i stavio mi papirić sa brojem telefona i adresom svojih roditelja kako bio me dočekali i pružili konačište do ujutru. Nisam želeo ni da čujem da ljudima smetam, međutim on je bio uporan. Krenuo sam put Beograda.

- Sećam se da sam stigao nešto kasno uveče i razmišljao šta da radim i u koju kasarnu da se uputim za pomoć jer prevoza nije bilo. Na kraju sam prelomio i pozvao njegove roditelje. Javila mi se majka Angelina, kojoj sam se predstavio i objasnio ko sam i u kakvoj sam situaciji. Dala mi je upute kako da dođem do stana. Sećam se ušao sam u tramvaj broj 9 i stigao na stanicu na Novom Beogradu na kojoj me je čekao gospodin Anđelko Vučić. Ne mogu rečima da opišem koliko su to prijatni i dobri ljudi. Imao sam tretman kao da je Aleksandar došao.

- Prenoćio sam i ujutru uz sendviče za put vojniku, koji ide kući a koje mi je spremila majka Angelina, ja sam stigao na vreme na svadbu sestri - seća se Stanimir Balanović.

Nakon završene vojske, sadašnjeg predsednika Republike Srbije, tada desetara Aleksandra Vučića, Balanović je želeo da ugosti, da se oduži i uzvrati gostoprimstvo. I tako je i bilo.

- Aleksandar i ja proveli smo u lepom druženju kod mene na Kršu u porodičnoj kući četiri dana. Nije me bilo sramota što još nisam završio sve radove, nisam imao gotovo završeno ni kupatilo , što njemu nije ni padalo napamet da kaže da mu u bilo kom pogledu smeta.

- Išli smo zajedno i na seosku igranku, vodio sam ga čak i na jednu svadbu kako bi video kako to izgleda u ovom kraju. Bilo je to lepo vreme, trudio sam se da ga upoznam sa svim lepotama ovog podneblja, a najbitnije da mu pokažem da su ovde ljudi jako gostoprimljivi i dobri domaćini - ispričao je Stanimir Balanović.

#presednik Vučić

#prijatelj