AKTUELNO

Da li je ikome jasno koliko je to skup i uzaludan posao?

Napraviti od opozicije - alternativu?

Od Đilasa - političara?

Od one uzbuđene koale što se pogrešno zove Vuk - autoritet?

Od Borka - čoveka?

Koliko para, vremena, ljudi, radnih sati, treba za to.

I da li postoji agencija koja bi to radila?

Možda, ako je vodi Tom Kruz, i zove se “Nemoguća misija”, pa onda, malo specijalni efekti, malo čudesa, montaža, režija i da se, posle, tek nadamo, pošto uspeh svakako nije zagrantovan.

Ko ne veruje, neka razmisli.

Koliko je stručnjaka za kontrolu besa, psihologa i vračeva potrebno, pa da Đilas, kada se pravi fin, izgleda kao da mu je to prirodno stanje?

Koliko terapija treba, da iz njega nestane Milovan Đilas iz Lijevog skretanja 1943, što je ovom Đilasu imanentno. Da ide okolo i dere se na razne Jove Bakiće, disciplinuje, naređuje, a za njim ide Boško, i strelja.

I koliko rudara, koliko dugo, koliko duboko, treba da kopa da nađe onog iskrenog Đilasa, što je neophodnost kada se baviš politikom. Bar kada lažeš, da to iskreno radiš.

I koliko Koperfilda, koliko trikova treba da smisli i izvede da bi on bar izgledao kao da ima iskru, harizmu zbog koje ti ljudi veruju, pošto njemu ne veruju ni u SzS, ni u Danasu, osim onih kojim je dao 500 evra, a i oni veruju samo dok to ne potroše.

Pa koliko, onda spin doktora treba da crnči ne bi li uspelo da objasni da je nesrećna, a meni mila koala, bila druga u izboru za gen-seka UN, pošto su samo dva kandidata i bila, i pošto uopšte nije važno ko je bio onaj drugi kandidat, jer bi koala od svakoga izgubila, sve da neko uspe da je predstavi kao sveže sprženu koalu iz Australije. Ne bi, ovoj, niko ni flašicu vode dao, ne bi suzu zbog nje pustio, i izgubila bi svakako. Šta više, jedina bi izgubila i od Borka Stefanovića, od kojeg je nemoguće izgubiti. A zamislite tu nesreću: Borko - gen sek UN. Olju Kovačević bi Bujke unapredio u urednicu horor programa, pošto ničeg zabavnog tu ne bi bilo.

Pa onda, Boško. Lingvisti bi se odrali, samo da ga nauče da se “ne damo”, piše odvojeno. A o krvavom radu stolara koji ne bi mogli toliko motki da naprave koliko on potroši, da ne pričamo. Pa zidari, da naprave zid oko Čačka, ko Tramp oko Meksika. Niko ne može da uđe, niko da izađe. A motka samo radi. Po ženama i izbeglicama.

Užas. I svakako poslednja “Nemoguća misija” u kojoj bi Tom Kruz učestvovao. Upropastio bi se, Sajentološka crkva bi propala, a Paramaunt zauvek zatvorio vrata.

Tužan kraj, rekao bi Sloba Unković, i to bi bilo to.

Zato, ne trošite više vreme, energiju, pa ni teško zarađenih pet glava, na gluposti i nesrećne pokušaje da ovi postanu političari. Nađite druge.

Bar da umeju da ćute. Nešto kao Goran Trivan.

Mada, on, neki put skoro da pa mudro ćuti.

Što jeste nemoguća misija. Za Đilasa i ostale.

#Ivan Radovanović

'