AKTUELNO

Izdaja sa sobom nosi potisnute emocije.

Svi smo u nekim odnosima bili izdani, a u takvim situacijama je najteže povratiti poverenje osobe koja nas je dovela u takvu situaciju.

Rane koje izdaja nosi sa sobom mogu da budu veoma bolne, a često se prenose na druge odnose u koje ulazimo sa dozom opreza i sumnje.

Izdaja podrazumeva osećaj povređenosti namernim postupcima osobe od poverenja.

Istraživanja pokazuju da kada je jednom povređeno poverenje, veoma ga je teško vratiti na nivo koji je postojao ranije. Kako se kasnije razvija odnos: postoji kontrafaktno razmišljanje. Takvo razmišljanje vodi osobu ka mislima koje govore da se povreda ne bi ni dogodila da nije previše verovala drugoj osobi. Drugi značajan faktor je sama osoba, odnosno emocije koje se aktiviraju kod svakoga od nas u ovakvim situacijama. Naš emocionalni sistem služi kao veoma važan motivacioni sistem. Emocije se aktiviraju, uzdižu i pokreću ljudske reakcije, pokreću pažnju ka značajnim tačkama u okruženju.

Emocionalno stanje osobe u vreme povrede redefiniše ceo događaj. Osobe koje imaju poteškoća u regulaciji sopstvenih emocija mnogo češće ulaze u nepoverenje sa drugim ljudima nego osobe koje imaju kontrolu nad svojim emocionalnim reakcijama.

Izdaja se može dogoditi u detinjstvu, od strane roditelja ili druge bliske osobe, kao i kasnije u životu, u drugim značajnim emocionalnim odnosima, kao što je partnerski ili prijateljski odnos. Kada je reč o detinjstvu, izdaja se prihvata jer potrebe deteta zavise od roditelja, potreba za ljubavlju i zaštitom. Ovakav model, ostajanje u odnosu koji je prošao kroz izdaju, može se nastaviti i kasnije u životu, čak i sa uverenjem da će se nove izdaje događati.

Ovakvo prihvatanje postepeno degradira sliku o sebi, samopouzdanje, kompletno emocionalno funkcionisanje i sposobnost formiranja bliskih emocionalnih odnosa sa drugim osobama. Obično je reakcija na izdaju odgurivanje osobe koja povređuje, međutim, kada je situacija takva da postoji zavisnost od te osobe, relacija opstaje uprkos izdaji i nosi rizik da bude toksična, izvor pomenute mentalne kontaminacije. Osoba je na neki način primorana da nastavi uprkos izdaji, bez mogućnosti da adekvatno procesuira traumatsko iskustvo.

Izdaja može da pokrene odgovore kao što su nisko sampouzdanje, ljutnju, krivicu, poteškoće u kontrolisanju emocija, anksioznost, insomniju, bolove u telu, problem sa stomakom.

Foto: Unsplash.com

Kako da prevaziđete izdaju?

Bez obzira na to iz koje relacije izdaja dolazi, teško je, ali ne i nemoguće povratiti poverenje u sebe, život i druge ljude. U slučajevima izdaje koja dolazi iz partnerskog odnosa, problemi sa poverenjem mogu dugo opstajati zajedno sa sumnjama u sebe. Ukoliko je reč o izdaji koja nosi oblik traumatskog iskustva iz detinjstva, uspomene i osećanja se mogu izdizati na površinu pokrenute sličnim događajima, takozvanim trigerima. Potiskivanje ovih osećanja ne pomaže, naprotiv, samo komplikuje bol, odnos ka sebi i poverenje u život.

Put oporavka je potpuno jedinstven za svaku osobu i ne treba očekivati da postoje uobičajene vremenske odrednice ili načini na koje se neko sa izdajim može nositi.

Prihvatanje umesto izbegavanja, potiskivanja, svakako je od pomoći. Bolni događaji se ne mogu izbrisati, neće nestati ako se potiskuju, već će se rasprsnuti na sve segmente života. Bol koja se aktivira kroz oporavak, u sigurnom, psihoterapijskom okruženju, je intenzivna, ali kratkotrajna, obezbeđena od dodatnih povreda.

Isto tako, bolne emocije su sastavni deo života i ne treba ih maskirati. Stid, poniženost, bes, žalovanje, samo su jedan deo normalnog emocionalnog odgovora na povredu. Prirodan odgovor je pokušaj da se ove neprijatne emocije suzbiju, potisnu, ali što se više potiskuju, to ih je teže kontrolisati, kao da se samostalno otimaju i izlaze u svest bez kontrole. Jasno imenovanje emocija uvek pomaže suočavanju sa njima i normalizovanju, čime osoba ostaje u emocionalnoj kontroli.

Kada je reč o izdaji u partnerskom odnosu, umesto zatvaranja u krug samokriticizma, sumnji u sebe i partnera, korisnije je istražiti i razotkriti uzroke iza problema, kao što su nedostatak jasne i otvorene komunikacije, intimnosti, neusklađeni sistemi vrednosti para i sl. Izdaja u partnerskom odnosu je uvek nezdravi mehanizam odbrane na realne probleme u odnosu.

Traženje podrške, otvaranje povrede pred svedokom nikada nije lako. Poverenje je obično poljuljano i u odnosu na druge ljude, strah od stigme, posebno kada je reč o traumi iz detinjstva je veliki, strah od suočavanja sa traumom kroz ideju da jednom rečena pred svedokom, postaje realna i kao takva mnogo teža. Osim otvaranja u psihoterapijskom setingu, deo izlečenja je i otvaranje sa značajnim drugima. Prijateljima i porodici je moguće jasno reći kada podela označava samo potrebu za deljenjem, a kada potrebu za podrškom, savetom.

Autor: