AKTUELNO

Današnji roditelji pretvorili su se, kako i sami tvrde, u vozače koji prevoze decu do škole, a onda posle nastave i na vanškolske aktivnosti.

Ovaj trend nije prisutan samo u velikim gradovima kao što je Beograd, već i u manjim mestima, gde je sve prilično blizu i gde bi se reklo da ne postoji potreba za takvom vrstom "taksiranja".

Škole i vrtići uglavnom su u kraju u kome deca žive, ali se satima kada časovi počinju ili završavaju teško može prići školi ili vrtiću od načičkanih parkiranih automobila kojima mame i tate odvoze ili dovoze svoje naslednike.

Nekada se znalo da su deca iz kraja zajedno išla do škole i vraćala se kući posle časova.

Dečiji pisac Dragan Lukić opevao je to druženje od kuće do škole i od škole do kuće kao vrlo značajan momenat za druženje dece : "Od kuće do škole, od škole do kuće, uvek se ponešto, šapuće, šapuće…"

Opisao je da se tada među drugarima dele tajne, velike i male…

Da li je to "medveđa usluga"?

Toga izgleda više nema, a jedno od osnovnih pitanja koja se nameću o toj "novoj modi" vožnje dece do škole i kući jeste da li im činimo ustupak ili radimo na njihovu štetu.

Kako tvrde, ovakvim odnosom prema deci i navikom da ih vozimo do škole i od škole, ne činimo im "mnogo dobrog" ni u kom smislu.

- Postoje retke opravdane situacije u kojima ima smisla da roditelji voze decu automobilom, a to je ako su, recimo mesta gde idu daleko, što nije čest slučaj sa školom i vrtićem, koji se obično nalaze u kraju u kome deca žive - kaže za Telegraf pedijatar Ksenija Maričić.

- To jeste novi trend među mladim roditeljima, koji, moram da kažem ne doprinosi mnogo zdravlju dece.

Ona ističe da je odavno poznato da je za zdravlje dece najvažnija fizička aktivnost.

- Imamo porast dece obolele od dijabetesa, hipertenzije, ali i gojaznosti posebno. Sve je to, naravno, povezano sa nezdravim načinom ishrane, ali i sa minimalnom fizičkom aktivnošću današnje dece, sedenjem ispred kompjutera, zabavljanjem telefonima, a ne igranjem napolju. Ako još pridodamo i tu "modu" vožnje dece od škole do kuće, time im uskraćujemo i ono malo aktivnosti koje bi imali u toj svakodnevnoj šetnji - navodi pedijatar.

Na konstatciju da se danas ipak puno dece bavi raznim sportovima, dr Maričić kaže da je to sasvim u redu i potrebno.

- Ali i u tom kontekstu deca bi fizički dolazila spremnija na treninge da pre toga imaju šetnju, počinjala bi ih spremnija i zagrejanija - navodi dr Maričić.

Ona objašnjava da je čak i u mlađem uzrastu decu zdravije voditi u vrtić peške.

- To je neka vrsta jutarnje fiskulture i zdravo je da izađu napolje, jer će posle većinu dana provesti u zatvorenom prostoru, a njima je potrebno da što više vremena provode na čistom vazduhu - objašnjava dr Maričić i dodaje da su gaženje po baricama i šetnja po ivičnjaku trotoara uz nadzor roditelja sjajan način za razvoj motorike, koja je kod dece mlađeg uzrasta povezana i sa razvojem mozga i kognitivnih sposobnosti.

Pedijatar navodi da nedostatak šetnje i fizičkih aktivnosti stvaraju lenjost kod dece, a što je još važnije deca postaju kroz generacije sve manje fizički sposobna, sa loše razvijenom motorikom za svoj uzrast, imaju sklonosti ka nekim bolestima koje ranije kod dece nisu bile česte i uobičajene.

Autor: