AKTUELNO

Na njegovo nastajanje veliki uticaj imaju roditelji.

Prirodno je da se ponekad osećate nesigurno u sebe, pogotovo ako se suočavate sa ozbiljnim životnim izazovima.

Ono što treba da razlikujete jeste osećaj nesigurnosti i osećaj manje vrednosti.

Istraživanja koja su se bavila ovom temom su imala za cilj da odrede na koji je način osećaj manje vrednosti, odnosno inferiornosti deo mnogo složeniji mentalnih problema.

Ono što treba da razlikujete jeste osećaj nesigurnosti i osećaj manje vrednosti.

To su ljudi koji imaju potrebu da se upoređuju sa drugima i smatraju da nisu dovoljno dobri.

Istraživanja koja su se bavila ovom temom su imala za cilj da odrede na koji je način osećaj manje vrednosti, odnosno inferiornosti deo mnogo složeniji mentalnih problema.

To su ljudi koji imaju potrebu da se upoređuju sa drugima i smatraju da nisu dovoljno dobri.

– Ovo je pogrešno verovanje da osoba poseduje stvari koje mogu uticati na mentalno blagostanje i društveni život. Oni osećaju da neće biti u stanju da se nose sa određenim aspektima svog života zbog nekih stvarnih ili zamišljenih fizičkih ili psilohoških nedostataka – objašnjava ona.

Osoba koja poseduje kompleks inferiornosti skolna je samosabotaži, a često zanemaruje svoje pozitivne osobine i kvalitete koje poseduje. Za kompleks inferiornosti veoma je bitna ravnoteža u odnosu sa drugim ljudima iz naše najbliže okoline. Kada taj element nije u ravnoteži, to može rezultirati kompleksom inferiornosti, tendencijom ka prekomernom prilagođavanju i potcenjivanjem naše vrednosti u poređenju sa drugima.

Osoba koja poseduje kompleks inferiornosti skolna je samosabotaži, a često zanemaruje svoje pozitivne osobine i kvalitete koje poseduje. Za kompleks inferiornosti veoma je bitna ravnoteža u odnosu sa drugim ljudima iz naše najbliže okoline. Kada taj element nije u ravnoteži, to može rezultirati kompleksom inferiornosti, tendencijom ka prekomernom prilagođavanju i potcenjivanjem naše vrednosti u poređenju sa drugima.

Čak može dovesti i do kompleksa superiornosti, odnosno obrasca ponašanja koji pretpostavlja da su sposobnosti i dostignuća koje mi imamo daleko bolji od onih koje imaju drugi ljudi.

Stručnjaci smatraju da postoje dve vrste inferiornosti: primarna i sekundarna.

Primarna inferiornost počinje u ranom detinjstvu kada roditelji međusobno porede decu.

– Ako se jedno dete neprestano podseća da nije adekvatno ili dovoljno dobro, dete se može osećati bespomoćno, ranjivo i uznemireno. Razviće nepoštovanje prema sebi i slabo

Autor: