AKTUELNO

Aleksandar Tašić, na Instagramu poznatiji kao Putriota, za naše čitaoce piše o svojim putovanjima.

Tokom prethodnog meseca posetio sam dve naše čuvene planine, svima poznati Kopaonik, kao i vrhove u povoju – Staru Planinu. Oba mesta su ispunila moja očekivanja, jer uvek biram za sebe ono što mi je u tom trenutku najpotrebnije te kasnije nema kukanja. Zapravo, trudim se da u svemu uživam, a najlakše je kada za saputnike izaberete pravu ekipu. Destinacije postaju egzotične, a momenti za pamćenje. Elem, želeo bih da ukratko na neki način „uporedim“ ove dve planine i ispričam svoje iskustvo.

Foto: Putriota

Foto: Putriota

Foto: Putriota

Kopaonik je relativno urbanizovana planina, koja ima dosta smeštajnih kapaciteta, a trenutno je u izgradnji, imam utisak, još toliko. Zimzelene šume specifičnog mirisa su zaista očaravajuće te se iskreno nadam da ih beton neće zameniti. Ne volim miris betona. Na proplancima i stazama Kopanika retko ste sami, što nekome zasigurno prija, meni ponekad. Za tračak tišine je ipak potrebno udaljiti se kilometar, dva, gde smo pronašli one manje utabane staze. Smeštaj smo pak pronašli u podnožju, vikend naselju, kako ga uglavnom nazivaju, a vrh Treska i naša „privatna“ staza za šetnju bili su odmah iza kuće. Živog stvora nismo sreli tokom šetnje, samo neobične krugove u travi za koje još uvek tvrdimo da su vanzemaljskog porekla. Zakoračili smo unutar njih, ali nas komšije marsovci nisu usisali džinovskim usisivačem, što je na kraju urušilo naša samopuzdanja. Nismo dovoljno dobar uzorak. Naša najpoznatija planina je spremna da odgovori na sve vaše potrebe, sposobnost koju je gradila godinama. Ski staze, restorani i barovi, žurke (u vreme pre Korone), trase za šetnju, mnogo automobila, isto toliko hotela.

Foto: Putriota

Foto: Putriota

Imam utisak da je deo Srbije oko Stare planine najruralniji i zapravo najnapušteniji. Sve ovo govorim iz pozitivnog ugla, jer je nama ali i prirodi potreban jedan takav kutak, gde dolazimo isključivo kako bismo udahnuli vazduh, čuli vetar, jeli domaću hranu. Izostavio sam zvuk vode koji dopire iz celog orkestra vodopada, staroplaninske filharmonije. Ova oblast je dom najvećeg broja vodopada u Srbiji. Nisam uspeo da obiđem niti četvrtinu, jer dan je urnebesno kratak, a dva dana malo da nazovete sebe avanturistom. Stara planina je teritorijalno ogromna, lokacije koje treba posetiti su rasute po karti kao da ste prosuli komadiće čokolade po šlagu, a opet nedovoljno povezane da u kratkom vremenskom periodu pojedete celu tortu. Neformalno je podeljena na tri dela: severni, srednji i južni, svaki podjednako zanosan. Možda je to još jedan razlog da ovu staru lepoticu detaljno istražite, ne razletati se previše unaokolo, već temeljno konzumirati njenu posebnost. Ne znam šta bih dodao u svoj opšti utisak osim da imam ogromnu želju da se ovom kraju vratim i istrošim više dana i baterije na telefonu.

Foto: Putriota

Foto: Putriota

Kada govorimo o cenama, one su prava sitnica. Mi smo na Kopaoniku ugrabili poslednju nedelju pred početak sezone i prošli vrlo jeftino za drveni kućerak na kraju sela, izolovani od sveta, svetla, svega. Imali smo saunu, kamin i sve ostalo što se može zamisliti tokom zimskih dana pod snegom, dok čitate omiljenu knjigu, a vatrica u pozadini dodaje ritam ispisanim rečima. Sneg smo videli prvog dana. Knjigu nisam pročitao. Nekada je dovoljno da jednostavno ne radite ništa dok vam se pogled gubi među vrhovima. Tim istim koje treba osvojiti, u onom pravom i figurativnom smislu. Cene hrane po restoranima su fine, cene u marketima malo više nego u Beogradu. Sa druge strane, novac na Staroj planini nemate mnogo gde potrošiti, nije toliko urbanizovana te nema toliko komercijalnih sadržaja, marketa, klubova, kafića. Tamo ste prepušteni da zajedno sa biljkama učestvujete u procesu fotosinteze, što uopšte nije loše, mogu vam reći. Za smeštaj smo na Staroj izabrali jedan ušuškani šareni apartman sa pogledm na bazen i brda, jao. Pitao sam se kada će leto stići dok sam posmatrao odsustvo hlorisane vode u četvrtastoj rupi obojenoj u plavo. Kaluđerski skok jeste vodopad, ali je i naziv našeg simpatičnog dvodnevnog doma u kojem smo grejali obraze i prste na ekstremitetima po povratku i završetku snimanja planinskih storija. Evo sramota me je što ovo pišem. Vetrovi ovih dana nisu humani, te se dobro obucite.

Foto: Putriota

Idemo na predloge. Ukoliko ste na Kopaniku, nemojte zaobići Markov kamen - fotogenične ogromne stene koje se nalaze dvadesetak minuta hoda iza novoizgrađene javne garaže. Ne propustite vrh Tresku i šarmantnu stazu iza njega. Vodopad Jelovarnik, kao i spomenik iz Drugog svetskog rata - Mramor, podignut na samom skretanju ka istom. Tumarajte šumama, pronalazite svoje vidikovce i grebene koji mame korake ali zahtevaju oprez. Višak vremena iskoristite za izlet do Semeteškog jezera, ušuškani mali raj začinjen domaćim životinjama i plutajućim ostrvima. Prirodnim fenomenom koji se retko gde pronalazi. Pazite sada na jedno školsko pitanje za sve vas: da li ste znali da u Srbiji postoje dva gejzira? Jedan od dva lepotana se nalazi upravo na Kopaoniku, skriven u šumi, nosi ime Metođe. Tako ga možete i pronaći na gugl mapama. Kao i istoimeno mistično svetilište za koje se veruje da je nastalo u trećem veku. Nemojte propustiti ove dve lokacije, ja jesam i kajem se.

Foto: Putriota

Zaista nisam baš najsigurniji šta da vam predložim da posetitie na Staroj lepotici s obzirom da je toliko toga, a vremenski smo ograničeni, naročito u zimskom periodu. Fokusirajte se na lokacije oko smeštaja kako biste na pravi način doživeli svaki ćošak koji istražujete. Moja brza preporuka je da bacite pogled na selo Topli Do odakle možete obići Piljski i Čunguljski vodopad, kanjon reke Temštice, Mrtvački most ogrnut misterijom i strahom. Jedan od najleših vidikovaca u Srbiji – Koziji kamen, odakle su kao na kanvasu iscrtani Zaovinsko jezero, vrh Midžor i Babin zub. Sela Rsovci, Dojkinci i Gostuša vam mogu biti destinacije ali i dobre polazne tačke za obilazak ostalih mesta. Potražite autentični smeštaj u nekim od ovih starih sela, uživajte u domaćoj neiskvarenoj atmosferi što će ujedno biti i lep podsticaj seoskom lokalnom turizmu. Kanjon Visočice koja krije pećinsku crkvu i Vladikine ploče. Sigurno ste viđali one nesvakidašnje prizore za naše podneblje, krečnjačke stene koje je odavno voda izvajala i ostavila nam u amanet, da im se divimo. Rosomački lonci su u pitanju i mislim da je jedno od najposećenijih mesta na Staroj planini. Probajte peglanu kobasicu i čuveno pastirsko jelo, za koje sam čuo tek po povratku iz Pirotskog kraja – Belmuž. Nemojte napraviti istu grešku. Uživajte u snegu.

#Kopaonik

#Stara Planina