AKTUELNO

Bogatstvo biljnog i životinjskog sveta mioničkog kraja, obilje značajnih resursa, posledica su prirodnih procesa, tektonskih pokreta unutar planete Zemlje, klimatskih i brojnih drugih promena sveta, zarad kojih danas uživamo u trenutnom okruženju koje ima Mionica.

Razgovrali smo sa je sa sa Predragom Pecom Petrovićem, vrsnim stručnjakom za ova pitanja, koji se nalazi na čelu Ekološkog pokreta ''Okvir života''

Mionički kraj može se pohvaliti velikim brojem kamenoloma, ali je, zahvaljujući naučnim radovima, otkriveno da je pojedino kamenje iz ovog dela Srbije jedinstveno u odnosu na druge krajeve sveta. Šta je uticalo na to?

Foto: Opština Mionica

Mi smo okruženi veoma velikim brojem kamenoloma, što znači otvaranje stranica geologije ovog kraja. Listanjem tih kamenoloma možemo da zavirimo u dubinu Zemljine kore. Mnogo toga se na taj način saznalo o geološkoj istoriji naše planete i regiona koji nas okružuje. Na taj način smo našli prvu stenu bikerit na Maljenu. To je jedna nova stena za celo područje Srbije i veliko iznenađenje je bilo što ta stena više ne postoji u Evropi uopšte. To je dijabazna breča, nađena u kamenolomu dijabaza. To je jedna magmatska stena koja je delom tektonski izlupana na nekoliko mesta, a te ulomke su potom slepili borati i to se zove dijabazna breča. To je jedan mnogo lep kamen i kao takav nije nađen nigde u Evropi, jedino je opisan negde u Kaliforniji, dok, zbog oskudnih podataka, nije potvrđeno da li se nalazi u Anadoliji, u azijskom delu Turske. Bez ustručavanja se može reći da je dijabazna breča stena Evrope.

Foto: Opština Mionica

Već dugo godina svojim radom ukazujete na uticaj koji je kamen imao, ali i dan-danas ima na ljudski život. Koliko je tome doprineo Muzej kamena koji se nalazi kod Vas na imanju?

Uspostavljanju ovog muzeja kamena su značajno doprinele, pored kamenoloma, i kamenorezačke radnje, kao i doprinos brojnih geologa sa kojima sarađujem od mladosti. Oni danas, kao zreli istraživači, mogu da pomognu u tom pravcu. Geološki zavod Srbije je odlučio da preko ovog muzeja (čiji je i osnivač, pored Opštine Mionica i Ekološkog pokreta ,,Okvir života”) promoviše geologiju kao nauku. Geologija se malo uči. Mi više znamo koliko ovnova i kengura ima Australija nego koje prirodne resurse poseduje Srbija i da se određeni deo njih nalazi upravo u Mionici.

Rekli ste nam da je geologija veoma bitna u izučavanju istorije Zemlje, ali koja to geološka bogatstva poseduje Mionica?

Mionica poseduje veliko bogatstvo kako rečnih tako i podzemnih voda, značajnih resursa koje koristimo svakodnevno. Naslage Panonskog mora su veoma obogatile naš kraj, dok je kamen, kao pratilac čoveka od kamenog doba, veoma prisutan u Mionici. Čovek je kamen prvenstveno koristio da napada ili da se odbrani, praveći oruđe i oružje od kamena.

Može li se reći da kameno doba ipak nije tako daleko, u vitrini istorije, već da mi danas živimo u modernom kamenom dobu?

Foto: Opština Mionica

Polako saznajemo da mi i danas živimo u doba kamena. Susret čoveka i kamena traje milenijumima. Život čoveka je i sada vrlo vezan za stene. Mi svakodnevno koristimo kamen. Kalodont, na primer, u svom sastavu ima određene vrste kamena, i to su uglavnom mermerne i krečnjačke stene. U čuvenim italijanskim puderima nalazi se samleveni kamen koji je njihov sastavni deo. Kamen se koristi kao građevinski i arhitektonski materijal; u sto kilograma koncentrata za koke nosilje nalazi se sedam kilograma mlevenog kamena krede koji se najčešće vadi iz kamenoloma kod Vrujaca. Zbog kamena se nekada čak i ratovalo.

Zašto je bitno da poznajemo istoriju kamena i njegov značaj za moderan svet?

Veoma je značajno govoriti o uticaju koji je kamen imao i koji dan-danas ima na naše društvo. Mislim da baš zato treba da postoji jedan ovako jedinstven muzej posvećen kamenu, kakav ima Mionica. Osim toga, Muzej kamena je jedan edukativni centar koji godišnje poseti u proseku oko 3.000 đaka, ali i brojni ljubitelji prirode. Tokom poseta svi imaju priliku da saznaju nešto novo o istoriji kamena i o prirodi. Svi posetioci nauče o značaju koji imaju sedimentne stene Stuganika, pa onda vulkanske stene, metamorfne i brojne druge. Odnos prema kamenu prati čoveka od nastanka pa sve do danas. To je deo naše kulture koju moramo da negujemo.

Foto: Opština Mionica

Govorili ste nam o raznolikom biodiverzitetu Mionice. Koliko očuvanju takve prirode doprinosi Kuća čaja?

Kuću čaja je osnovala moja ćerka Ivana. Ona je doktorirala na biljkama i od rođenja su je interesovale biljke. Kultura pijenja čajeva u Srbiji nije toliko snažna, ali u svakom slučaju kod nas se čajevi dosta piju, često preterano u uverenju da se čajem samo mogu lečiti bolesti. Ljudi treba da znaju da postoje čajevi koji jako osvežavaju i prijaju organizmu, poput čaja od lipe, matičnjaka i origana.

Čaj se od davnina povezivao sa napicima za izlečenje. Koliko se zapravo čaj može koristiti u svojstvu leka?

Foto: Tanjug/Jaroslav Pap

Svakako postoje čajevi koji mogu da pomognu imunološkom sistemu, što je važno u ovo vreme, i to su čaj od koprive, maslačka, ivan-trave. Ivan-trave dosta ima u našem kraju, a ona je nacionalni brend u Ukrajini. Kod nas se može naći u pobrđu na Maljenu i to je zapravo zamena za crni čaj. Postoje i određeni gorki čajevi koji pomažu rad organa za varenje, jer sav stres koji se nakuplja u čoveku ide ka sistemu za varenje. Tu su od koristi čajevi od hajdučke trave i kičice. Farmaceutska industrija koristi biljke za prozvodnju lekova. Čak se lekovi dobijaju od nekih otrovnih biljaka, koje nikako ne bi trebalo da koriste nestručna lica. Farmaceutska industrija laboratorijski zna da iz biljke izvuče ono potrebno kako bi nastao lek.

Koliko je danas tradicionalno sakupljanje lekovitog bilja zastupljeno i u kojoj meri je ono značajno?

Potrebno je dosta strpljenja i znanja da bi se znalo gde, kada i na koji način brati biljke. To je još jedna aktivnost koja je dostupna svima koji posete Kuću čaja. To je jedna vrlo zanimljiva ponuda, zanimljiva gostima koji posećuju Divčibare ili Vrujce, ili Mišića kuću. Kuća čaja je po svojoj specifičnosti jedinstven muzej koji se nalazi u Mionici i Srbiji.

Foto: Opština Mionica

Objasnili ste nam da je biljni svet koji nas okružuje vrlo raznolik, ali koliko je i da li je i životinjski svet podjednako raznovrstan?

Životinjski svet generalno je vrlo pokretan i tu ne postoje granice. Slepim miševima, koje sam ja proučavao, nikakav problem ne predstavlja da pređu razdaljinu od 1.000 kilometara. Ali u svakom slučaju, Ribnička pećina je sa 15 vrsta slepih miševa jedinstvena. Pored toga, u vodama ove pećine otkriveni su rečni rakovi. U Šalitrenoj pećini u Brežđu takođe ima retkih biljnih i životinjskih vrsta. Kada je u pitanju lekovito bilje, floristički su zanimljive planine Suvobor i Maljen. Postoji mnogo divljih malina koje su zdrave i one se mogu koristiti u industriji poslastičarstva. U novije vreme imamo zabeleženu pojavu medveda, šakala i ptica poput crne žune. To se može tumačiti na više načina. Pre svega, u Srbiji se godinama povećava briga o životinjskom svetu. Tu ima dosta pomaka, lovci to poštuju. Medvedi se ne plaše više toliko, jer nema kao nekad ljudi na planinama; decenijske migracije stanovništva iz sela u grad u donekle su i uticale na to.

Foto: Opština Mionica

Napomenuli ste da je briga o divljim vrstama životinja adekvatna, ali koje je Vaše mišljenje o razvoju stočarstva koje je zastupljeno u mioničkom kraju?

Nastavak ulaganja u stočarstvo bi bio veoma dobar jer će se tako probuditi Maljen i planine. Virus korona je doprineo da se mnogi interesuju za povratak selu. Uz nastavak radova na saobraćajnoj mreži, vodosnabdevanju, povratak ljudi koji imaju preko potrebno znanje pozitivno će se odraziti na sela, biodiverzitet i njegov balans.

Autor: N. Todorović

#Banja Vrujci

#Opština Mionica

#Predrag Peca Petrović

#priroda