AKTUELNO

Ako budemo disciplinovani, pratimo savete lekara i stručnjaka, čuvamo sebe i druge- pobedićemo!

U prethodnom tekstu smo se bavili početnom analizom straha i panike koji su usledili sa pojavom Corona virusa, i načeli dobre stvari na koje bi se trebalo preorijentisati, i kako da budemo produktivni i proaktivni, kako bi što pre pobedili ovo nezahvalno stanje. Nastavljamo dalje sa uvidom u dobre stvari koje može doneti ovo zlo vreme. 

3. Globalna pandemija proširuje naše vidike i shvatanja.

Prirodne katastrofe obično okupljaju ljude i podstiču spontana dela solidarnosti, čaki među ljudima koji se međusobno ne poznaju. U prošlosti se često pokazivalo da su pandemije tužan izuzetak od ovog pravila, jer se obično sa strahom od zaraze povećava i netrpeljivost među ljudima i razne vrste sukoba. Ali, možda je ipak čovečanstvo naučilo nešto na greškama iz prošlosti.

Pojava brzih i elektronskih medija (od štampanih medija i telegrafa do radija, televizije i interneta) omogućila je efikasno širenje informacija. Saradnja i sukobi su se, dakle, eksponencijalno širili kako su se naši svetovi integrisali. Ono što nas je istorija naučila, drugim rečima, jeste da granice naše plemenske psihologije otežavaju favorizovanje „naše“ grupe nad drugima, a ljudima je mnogo lakše  kada se okupljaju protiv percipiranog neprijatelja nego radi nekog pravednog razloga. Ili opet, da se plemenske granice naše psihologije samo proširuju kada grupe mogu sarađivati protiv većeg (u ovom slučaju nevidiljivog) neprijatelja.

U ovo vreme mnogi od naših psiholoških mehanizama i društvenih normi evoluiraju uz pomoć patogena i izbegavanja infekcija, i pomisao na pandemiju pruža važnu, intuitivnu, promenu životne mogućnosti čemu treba da posvetimo našu pažnju i prioritete. Pandemije na taj način nude opipljivu priliku za ujedinjenje čitavog čovečanstva protiv stvarne pretnje, bez potrebe da se bave bilo kakvim isključivim akcijama.

Foto: Unsplash.com

4. Konačno usporavamo.

Prekomerni rad i prekomerna produktivnost je još jedan problem koji nam pomaže da prevaziđemo pojavu ovog virusa. Od lošeg mentalnog zdravlja do zagađenja, već je postalo očigledno da je ovisnost naših društava o prekomernoj proizvodnji, prekomernoj potrošnji i pojedinačnim dostignućima, političkim i ekološkim katastrofama. Kako se u svetu primenjuju mere socijalnog distanciranja, od Kine do Italije, već je dokumentovano naglo povećanje kvaliteta vazduha koji spašava život, pročišćenje reka, ponovno pojavljivanje riba i ptica na mestima zagađenim do samo par meseci pre. Iz ovoga zaključujemo da smo mi najveći neprijatelji i sebi i prirodi, koja nas treba spasiti. 

U ovom trenutku većina nas već živi u uslovima prisilne sporosti i distanciranja, što nam konačno pruža mogućnost da radimo manje, provodimo vreme sa voljenim osobama i pronađemo vreme za ćaskanje, čitanje, sviranje, pevanje, kuvanjei uopšte bavljenje svim onim zadovoljstvima koje smo zaboravili da gajimo dok smo jurili uzaludne ciljeve svog ubrzanog, anksioznog života. Naša tradicija je u desetinama i stotinama godina pre praktikovala dane odmora i okupljanja poput nedeljnog ručka, gde bi takvo ritualno okupljanje porodica ojačalo veze i potvrdilo ljubav i zajedničku potragu za smislom života. Pojava ovog virusa nas je takođe podsetila na to da je razbijena jedna, nekada jaka socijalna veza među ljudima, i pokazuje nam način kako da to popravimo.

Foto: Unsplash.com

5. Nalazimo značenje i smisao svega, čak i u izolaciji.

Postajemo svesni da će ravnoteža između sporosti i izolacije i dalje biti izazov u narednim nedeljama. Obavezno je preporučljivo da pratimo preporuke lekara i stručnjaka, kao i da sprovodimo rigorozne mere discipline kako bismo pomogli u zaštiti najugroženijih. 

Postoji vreme za sve nas pod suncem- vreme za zagrljaj, i vreme da se suzdržite od zagrljaja.Teško je prihvatiti da je najvažnija i najkorisnija stvar koju u ovom trenutku možemo učiniti je ostati kod kuće. Ali to radimo kako bismo spasili živote jedni drugima, i brinuli jedni o drugima.

Suzdržavanje od zagrljaja, poput zahvalnosti za vazduh tokom napada astme, može nas učiniti duboko zahvalnim drugima. Sada smo svesni šta je važno i šta uzimamo zdravo za gotovo. U izolaciji sada trebamo razmotrimo uzaludnost i usamljenost naših nezasitnih apetita zabogatstvom, sticanjem i bolesnim ambicijama.

Na kraju krajeva, ova kriza usled virusa i izolacija nas podseća na jednostavne stvari koje nas čine celovitim i srećnim: provodimo vreme sa porodicom i voljenima.Imamo hranu. Najzad možemo da se naspavamo.Ponovo možemo da osetimo lepotu sunčevih zraka na svojojkoži. Sa svojih terasa i prozora uživamo u buđenju ranog proleća, uz nadu da ono znači i buđenje naših duša, svesti, saosećanja, brige jednih za druge i ljubavi jednih prema drugima.

Budimo pomalo zahvalni što su nas ova problematična vremena ponovo zbližila. Samo sami sebe možemo spasiti. A ponovno buđenje i obnova prirode je tu da nas ponovo na to podseti. Sunce će ponovo izaći. I uvek će na kraju pobediti život. 

Foto: Unsplash.com

Autor: Pink.rs

#koronavirus

'