AKTUELNO

U 21. veku, u kom je za godinu i po dana korona odnela više od 3,7 miliona života širom planete, neki i dalje sumnjaju u spasonosnost vakcina. A još u 11. veku pre nove ere Kinezi su shvatili da će se zaštititi od jedne zarazne pošasti tako što će utrljavali kraste velikih boginja zdravima kako bi ih imunizovali. To je preteča vakcinacije, a sama reč vakcina potiče od latinske reči krava jer je prva vakcina protiv velikih boginja stvorena još u 18. veku upravo iz limfe zaraženih krava. To je spaslo nebrojeno života.

Epidemiolog dr Sandra Radlović, direktorka Zavoda za javno zdravlje Kikinda, ističe za Kurir da je imunizacija od svih mera prevencije zaraznih bolesti najbrža, najefikasnija, najdelotvornija i ekonomski najopravdanija.

- Imunizacija je direktno uticala na smanjenje obolevanja i umiranja od zaraznih bolesti kroz čitavu istoriju. A svoje korene vuče još od pre nove ere. Prvi pisani podaci o postupcima koji se smatraju pretečom imunizacije datiraju iz perioda od 1063. do1022. godine p. n. e. iz Kine. Opisi govore o utrljavanju krasta obolelih od velikih boginja, koje su prethodno tretirane toplotom, u kožu zdravih ljudi - objašnjava dr Radlović i dodaje:

- Krajem 18. veka Edvard Džener, na osnovu lokalnog iskustva žena koje muzu krave i ne obolevaju od velikih boginja, stvorio je prvu vakcinu protiv velikih boginja koristeći limfu krava koje su obolevale od te bolesti. On je i dao ime samom postupku - vakcinacija, na osnovu latinske reči vacca (krava) i time postavio temelje imunizacije - objašnjava dr Radlović.

Svi već znamo da je čuveni Luj Paster 1870. stvorio prvu vakcinu protiv besnila, a potom i protiv antraksa.

- Upravo tada su postavljeni temelji naučnog pristupa i započeta je nova era u imunizaciji. Zlatno doba razvoja vakcina počinje nakon Drugog svetskog rata. A od 1988. sve više se koriste nove tehnologije u razvoju vakcina. Težište je na takozvanim subjunit vakcinama i onima proizvedenim genetskim inženjeringom - navodi dr Radlović.

Kolektivni imunitet

U Srbiji je preporučena (dobrovoljna) imunizacija protiv kovida 19, podseća dr Radlović, a građani mogu da izaberu jednu od četiri vakcine - "Fajzerovu", "Sinofarmovu", "sputnjik V", "Astra Zenekinu": - Procenat ljudi koji treba da se vakcinišu da bi se dostigao kolektivni imunitet razlikuje se od bolesti do bolesti, a za kovid 19 procenjuje se da je to 75 odsto.

Glavna stvar, a koje, objašnjava dr Radlović, treba da bude svestan svako od nas, jesu podaci o smrtnosti od zaraznih bolesti pre pojave vakcina.

- Uticaj imunizacije na kretanje zaraznih bolesti kroz istoriju više je nego očigledan. Na primeru difterije možemo da vidimo da je u prevakcinalnom periodu obolevalo više od pet odsto stanovništva umerenog klimatskog područja, dok je smrtnost bila do 20 odsto. Nakon 13 godina primene ove vakcine u našoj zemlji, broj obolelih se znatno smanjio i iznosio je oko 10 na 100.000 stanovnika - ističe dr Radlović.

Dodaje da nam vakcina protiv dečje paralize najbolje pokazuje značaj imunizacije.

- Svi znamo da je dečja paraliza bila izrazito zarazna i da je odnosila mnogo života mališana ili ostavljala trajni invaliditet. Kod nas je imunizacija protiv ove bolesti uvedena 1961. i već posle dve godine od primene vakcine eliminisali smo bolest - naglašava doktorka.

Dr Radlović napominje i kako SZO kaže da vakcine sprečavaju između dva do tri miliona smrtnih slučajeva širom sveta svake godine. A kovid 19 je u relativno kratkom periodu odneo više od 3,7 miliona života na planeti.

- Vakcinacija je spasavala i spasavaće živote. Smatra se jednim od najvećih dostignuća moderne medicine, čijom primenom je spaseno više ljudi nego bilo kojom drugom medicinskom intervencijom u istoriji. Iako antivakcinaški pokret decenijama neopravdano potpiruje sumnju u vakcine, čini se da su, ironično, jedine tajne koje su vakcine do sada krile bile da su bolje po nas nego što je iko mogao da zamisli. Možda je vreme da shvatimo njihov pun potencijal pre nego što postane prekasno. Nemojte nikad zaboraviti da je rizik da obolite ili umrete od kovida 19 neuporedivo veći nego rizik od eventualnih ozbiljnih neželjenih reakcija nakon vakcinacije - zaključuje dr Radlović.