Dejan Dragijević i Srđan Janković, optuženi za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, skoro četiri sata pred sudskim većem iznosili su svoje odbrane i do najsitnijih detalja opisivali šta se, prema njihovim tvrdnjama, događalo 26. marta 2024. godine u Banjskom Polju, kada je devojčica nestala, a kako tužilaštvo smatra i kada je ubijena.
Obojica su negirala krivicu, tvrdeći da devojčicu nisu ni videli, a priznanja koja su ranije dali policiji i tužilaštvu pripisali su navodnim batinama, pretnjama i prinudi.
Tužilac Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru je inače na početku glavnog pretresa pročitala deo optužnice pred sudom kada je istakla da se obojica optuženih terete za krivično delo teško ubistvo Danke Ilić u saizvršilaštvu.
- Postoji osnovana sumnja da su lišili života Danku Ilić iz Bora, tako što su pri povratka sa radnog zadatka u Banjskom Polju, krećući se vozilom "fijat panda" bele boje kojim je upravljao Janković, udarli dete. U trenutku kada je došlo do kontakta sa telom deteta, kada je ona pala sa desne strane vozila što je uočio Dragijević, pa je uz prethodni dogovor, okrivljeni Dragijević podigao dete sa zemlje i stavio u vozilo i kada je uočio da dete daje znake života, stavio je ruku na vrat i usta deteta dok dete nije lišio života, a Janković je gledao sve to i pazio da neko ne naiđe - predočila je tužilac detalje iz optužnice.
Foto: Tanjug/Vladimir Sporčić
Okrivljenima preti doživotna robija.
Potom, prvi je svoju odbranu za govornicom Višeg suda u Negotinu izneo Dejan Dragijević, sve vreme je govorio mirno i staloženo, dok je u pojedinim trenucima rukama pokazivao delove tela na kojima je, prema njegovim rečima, zadobio povrede.
- Ja nisam ubio Danku! Tačno je da smo bili u Banjskom Polju, gde smo poslati na radni zadatak. U povratku prvi put smo se zaustavili jer je Srđan pričao sa Anđanovićem, on ga je pozvao, pa je stao samo da se javi. Ali, ni on ni ja nismo izlazili iz vozila, kao što piše u optužnici. Posle nas je zaustavio otac od male Danke, pitao nas jesmo li videli neku devojčicu, mi smo rekli da nismo, on je onda nastavio gore. Takođe, tačno je i da smo stali kod divlje deponije, jer je Srđan telefonom zvao jednog čoveka od koga je trebalo da uzme crep - rekao je okrivljeni Dragijević.
Podsetimo, tužilaštvo smatra da su okrivljeni posle ubistva telo deteta bacili na divlju deponiju na Starobanjskom putu, da bi ga dva dana kasnije premestili na nepoznatu lokaciju.
Suočen sa ranijim priznanjem
Sud mu je potom predočio da je ranije priznao izvršenje krivičnog dela, na šta je odgovorio da je to učinio zbog navodnog policijskog zlostavljanja. Podsetimo, sedmorica policijskih službenika PU Bor nedavno su uhapšena zbog sumnje da su zloupotrebljavali svoj položaj, te mučili i zlostavljali optužene te 2024.godine nakon njihovog privođenja zbog navodnog ubistva Danke Ilić.
- Priznao sam pred policijom, jer više nisam mogao da izdržim batine, tukli su me štapom, stavljali kesu na glavu. A pred tužilaštvom sam takođe priznao tada jer sam bio preplašen da će da me biju i u pritvoru, sav sam bio modar. Ali, ja ne ostajem pri tim priznanjima - bio je izričit okrivljeni Dragijević, podsećajući da je kasnije negirao krivicu, kao što je to učinio i danas.
Potom je detaljno opisao kako je, prema njegovim rečima, izgledalo njegovo dovođenje u policiju i ispitivanje nakon nestanka devojčice.
- Zvali su nas u PU Bor u svojstvu građana 28. marta, zajedno smo išli tog dana. Tada sam saslušan, ja tada nisam priznao da sam ubio dete, već sam rekao upravo ono što danas govorim ovde. Posle toga smo bili 30. marta u policiji, isto u svojstvu građana, tada su nam radili i poligraf, rekli su da smo prošli poligraf i pustili su nas kući. Onda smo odvedeni 3. aprila, od tog dana nisam više puštan na slobodu, do današnjeg dana sam u pritvoru - rekao je i nastavio:
- Pitali su me da li smo bili u Banjskom Polju 26. marta 2024. i ja sam im isto odgovorio kao i sad ovde, oni su bili uporni da kažem da sam bio. Tražili su da priznam da smo udarili devojčicu i da smo je ubili. Ja sam rekao da nemam šta da priznam, ali su onda počeli da me biju.
Foto: Pink.rs, Foto/Društvene mreže, Tanjug
Dok je govorio, pokazivao je gde su ga, kako tvrdi, udarali.
- Stavljali su mi njihov pancir da se ne vide udarci od pendreka, pesnicama su me tukli u potiljak, stavljali kesu na glavu, gušili me, udarali su mi šamare, išla mi je krv iz nosa, udarali su me prutom po tabanima. Polivali su me vodom, tražili da priznam, ja nisam imao šta da priznam. Nisam gubio svest, na svu sreću. Golog su me skidali i držali sa lisicama na rukama i nogama, vodili me po brdima Dubašnica i od Brestovca prema Metovnici i na brdu prema Borskom jezeru, pretili da će da me ubiju ako ne priznam. Tražili su od mene da kažem gde sam sakrio devojčicu, ali kako ja da kažem išta kad nisam ni video devojčicu, pogotovo ubio. A, posle su nastavili u Policijskoj stanici Bor da me biju. I ujutru sam negde, navodno priznao, jer ja više nisam mogao da izdržim batine, ali ništa nisam uradio. Ja sam im sve vreme govorio istinu, ali mi nisu verovali, oni su tvrdili da smo nas dvojica ubili, hteli su da nam napakuju to, pa su rekli da su mi pomogli brat i otac - izneo je prvookrivljeni teške optužbe na račun policijskih službenika, pred punom sudnicom.
Diktiriali mi šta da kažem
Dejan Dragijević je zatim govorio o strahu koji je, kako tvrdi, osećao tokom ispitivanja, navodeći da su mu službena lica diktirala šta treba da kaže.
- Bio sam preplašen da će da me ubiju. Oni su mi rekli kako treba da kažem na saslušanju, tad sam morao da dam iskaz pred policijom i tužilaštvom i sve detaljno kako su mi u PU Bor rekli da kažem, ne sećam se ni koliko sam izjava potpisivao, toliko sam bio ubijen od batina - naveo je.
Dragijević tvrdi da je u jednom momentu, nakon privošenja, pitao ima li pravo na advokata, ali da su mu rekli da mu advokat ne treba i da ne može.
- Nisu mi dali advokata. Imali su fantomku, pa i ne znam ko me tukao, a i meni su stavljali fantomku da ni ja ne vidim ko me bije. Skidali fantomku, pa stavljali kesu na glavu. Advokata su pozvali tek kada su mi tražili da sve priznam onako kako su oni rekli i kada sam nateran da potpišem - rekao je optuženi.
Govoreći o periodu između hapšenja i izvođenja pred tužioca, Dragijević je naveo da, prema njegovim tvrdnjama, nije spavao i da je bio pod stalnim pritiskom.
- Od tog 3. aprila do odvođenja kod tužioca 5. aprila, ja nikako nisam spavao, ili su me tukli ili ispitivali. Posle saslušanja kod tužioca odveli su me u pritvor u Okružni zatvor u Zaječaru. Imao sam jake bolove, meni se to prvi put u životu desilo, ja nemam nijedno krivično delo, nisam nikad bio u zatvoru - tvrdi okrivljeni iz Zlota.
Dragijević je potom ispričao da je kod lekara odveden tek narednog dana nakon prijema u Okružni zatvor, kada su, kako je naveo, konstatovane povrede.
- Tabani mi bili modri, izbušeni, imao sam na plećki povredu, modro je bilo, jake bolove sam trpeo i tada sam rekao da su me tukli u PU Bor. Imao sam prelom rebra. Od tad do današnjeg dana niko me nije tukao ni dirao. Niti mi je iko pretio. Izmenio sam odbranu 11. jula, posle tri meseca od tad. Skupljao sam hrabrost da to uradim, plašio sam se, zato mi je trebalo tako dugo - nastavio je okrivljeni, a potom govorio i o izjavama koje je davao tokom boravka u pritvoru.
Sud mu je potom predočio njegove ranije pismene izjave. Dragijević je potvrdio da je rukom napisao jednu od izjava od 18. aprila, dok je osporio autorstvo druge, navodeći da je napisana pisanom ćirilicom, koju, kako tvrdi, ne zna da piše. Istakao je da poznaje samo štampanu latinicu.
Foto: Printscreen/Video Plus, Privatna arhiva
I Srđan Janković izneo jezive detalje
Nakon Dragijevića, svoju odbranu izneo je i drugookrivljeni Srđan Janković, koji je takođe negirao da je učestvovao u ubistvu Danke Ilić. On je pred sudom izneo svoju verziju događaja, ali je posebno detaljno govorio o navodnom zlostavljanju u policijskoj stanici u Boru. Janković je takođe govorio o tome kako su on i Dragijević prvi put pozvani u policiju nakon nestanka devojčice.
- Nas je 28. marta 2024. zvao direktor u firmu sa terena, mi smo došli i onda nas je on odvezao u PU Bor, a nije nam ni rekao gde nas vodi. Nije nam bilo jasno što nas vodi tamo, mislili smo da idemo negde na neki teren. Drugi put smo bili u policiji 30. marta, u tim izjavama nisam ništa priznao jer nisam ni imao šta da priznam. Tad su mi samo oduzeli auto i bio sam na poligrafu i to dva puta u istom danu. Do 3. aprila niko me nije pozivao. Mi smo ujutru otišli na posao, isto smo bili na terenu i zvao nas je šef da se vratimo jer su došli po nas iz policije. Odveli su nas u PU Bor - započeo je Janković, a potom opisao šta se, prema njegovim tvrdnjama, događalo nakon dolaska u policiju i kakvu je torturu on, kako tvrdi, preživeo.
Najveća bol
- Dok sam bio u PU Bor, do predveče sam sedeo u nekoj kancelariji, nisam znao o čemu se radi. A onda mi je sa strane prišao jedan čovek i stavio mi kapuljaču na glavu, posle su mi vezali lisicama ruke i noge. Onda su počeli da me tuku, ništa nisam mogao da vidim, samo sam osetio pendrek ili nešto slično tome. Ja mislim da je bilo više osoba. Leđa su mi bila crna kao zemlja i imao sam prelom rebara. Onda su počeli da me muče, da me dave, odvukli su me u kupatilo ili šta već, tamo je bila kofa sa vodom i davili su me u toj vodi, gubio sam dah, mislio sam da ću da se udavim, a posle su me bacili na pod. Dvojica su me vukla po podu jer nisam mogao da hodam. Sipali su mi flašu vode u usta da me udave, to je trajalo sat vremena nekih dok nisam pao u nesvest. Kad sam se probudio, video sam da ležim sav mokar u vodi, pa su me odveli u kancelariju, tad su mi skinuli to sa glave. Bili su neki inspektori, verovatno bih njih mogao da prepoznam. Rekli su mi tu da sam ja udario kolima dete i da sam ubio dete, ja kažem nisam, onda su mi rekli da ako ne priznam da će da ubiju mene, sina i unuku od četiri godine. To mi je najveća bol - pričao je Janković sa suzama u očima.
Nakon toga je objasnio zbog čega je, kako tvrdi, pristao da potpiše priznanje, iako, prema njegovim rečima, nije dao detaljnu izjavu o događaju.
- Morao sam da priznam, ubiće sve nas. Ali, nisam davao nikakvu detaljnu izjavu, samo su mi davali da potpišem nešto, nisam znao ni šta potpisujem. Pretili su mi pa sam morao - tvrdio je danas za sudskom govornicom okrivljeni za ubsitvo Danke Ilić.
Janković je potom rekao da se kod tužioca branio ćutanjem, po savetu advokata koji je, prema njegovim rečima, i sam video da Srđan nije mogao ni da stoji na nogama zbog posledica povreda, a da je celu odbranu izneo tek u junu.
- U junu sam odlučio da iznesem celu odbranu, prvih mesec dana nisam ni bio sposoban, kad sam osetio da sam sposoban i kad nisam imao više bolova, odlučio sam da iznesem odbranu - obrazložio je Janković.
Autor: Iva Besarabić