Sedamnaestogodišnji Petar N. iz Gračaca kod Vrnjačke Banje sahranjen je po podne na lokalnom groblju u prisustvu više stotina rođaka, prijatelja i povrh svega drugova iz škole, vršnjaka.
Mimohod kraj odra nastradalog dečaka u saobraćajnoj nesreći kada su sa drugom A.G.(16) iz Kraljeva, sleteli motociklom u jarak posle krivine na nizbrdici i obojica poginuli, započeo je prehodne večeri dolaskom više desetina drugova iz škole, rodnog i okolnih sela, do duboko u noć.
Kraj doma mladića sjatilo se čitavo selo i okolina, došli su prijatelji iz više gradova Srbije, Republike Srpske. Na licima svih prisutnih ogledala se tuga i bol za dečakom prerano izgubljenim.
Opelu pred kućom Nenadovića prisutvovalo je više stotina ljudi, mlado i staro.
- Nenadovići su vredni, marljivi, iskreni i čestiti ljudi, po čemu ih svi znaju i daleko od našeg sela. Imali su troje dece, pored nastradlog Petra i mlađeg Pavla i Anđelku. Deca su povukla na roditelje, radna i vredna od malena. Petar je bio najstariji, najveseliji i najomiljeniji, pogotovu kdo svog dede Zorana. Ova nesreća ih je pokosila kao grom iz vedra neba. Razorila im sav napredak ali moraju da dignu glavu zbog ostale dece iako u srcu Petra nikada neće prežaliti, kaže rođaka M.N.
Na opelu kraj odra pred kućom dva sveštenika. Neka Bog prihvati našeg dečaka Petra i mestu svetlom i cvetnom, nebesku carskom, naglasio je sveštenik, pokazujući sa odra motociklističku kacigu i opominjajući više desetima okuoljenih mladih da se čuvaju u saobraćaju jer im je Petrova žrtva snažno i dovoljno upozorenje.
Roditelji Petrovi, Nenad i Danka, zanemeli od tuge. Nenad po opelu prilazi belom kovčegu nemog pogleda, grli ga i tapše ali reči ne izlaze. Ljubi krst i nemo se povlači stalno gledajući u zemlju.
Majki Danki lice raskvašeno od suza koje se nekontrolisano, sve vreme, slivaju iz očiju pocrvenelih od plača. Grli beli posmrtni odar sina Petra i gorko nariče.
Deda Petrov Zoran pokušava da stvari dovede na svoje mesto,dočekuje prijatelje,grle ga,a on žmrkće kroz suze lijući ih za svojim unukom prvencem koji mu je bio najveći mezimac.
U trenutku kada pogrebna povorka kreće iz roditeljskog doma, lelek nađačava zaglušujuća buka motocikala desetine bajkera koji su se iz okoline Vrnjačke Banje i Kraljeva, okupili da odaju poslednju počast svog mladom prijatelju nastradalom na motociklu koji je takoreći do juče popravljao motocikle, nesvršeni automehaničar Srednjotehničke škole u Trsteniku.
Koliko je bola i tuge bilo u Gračacu potvrđuje i povremeno kolabiranje ojađenih zbog kojih je morala d ainterveniše i medicinska ekipa Hiten pomoći iz Vrnjačke Banje.
Uz još jedno opelo na groblju beli kovčeg sa telom dečaka Petra položen je u večnu kuću, gde su prve grudve zemlje da mu bude laka ubacili sestrica Anđelka i brat Pavle.