AKTUELNO

Znate onaj trenutak kada zaključate telefon i ekran se ugasi? Čini se kao da se ništa ne dešava, ali uređaj u pozadini i dalje sinhronizuje poruke i ažurira aplikacije. Upravo takav skriveni sistem ima i vaš mozak – i dok vi mislite da ne radite ništa i da se samo dosađujete, on zapravo radi punom parom!

Zamislite da sedite u autobusu ili vozu i gledate kroz prozor, tuširate se ili šetate, a pritom imate osećaj da ne radite ništa i jednostavno puštate misli da lutaju. Međutim, vaš um, odnosno mozak, tada je veoma aktivan, iako vam se čini da miruje.

On preispituje i povezuje sećanja, oblikuje osećaj o tome ko ste, zamišlja moguće scenarije budućnosti, pomaže vam da razumete druge ljude i povezuje različite ideje. To je podrazumevana mreža moždanih aktivnosti, poznata kao default mode network (DMN).

Kako su shvatili da mozak radi i kad ne radimo ništa

Naučnici su tokom devedesetih godina i početkom dvehiljaditih sprovodili eksperimente snimanja mozga kako bi utvrdili koje su njegove regije aktivne tokom zahtevnih zadataka, poput rešavanja matematičkih problema ili vežbi pamćenja.

Međutim, da bi to mogli da izmere, bila im je potrebna takozvana početna referentna vrednost. Morali su da utvrde nivo moždane aktivnosti u stanju mirovanja i tokom obavljanja zahtevnih zadataka. Zato su između zadataka tražili od učesnika da se opuste, zatvore oči, gledaju u jednu tačku na zidu ili pokušaju da ni o čemu ne razmišljaju.

Naučnici su merili moždanu aktivnost učesnika i tokom rešavanja zadataka i u trenucima kada nisu radili ništa. Tako su primetili da je mozak aktivan i tokom perioda intenzivnog rada i tokom prividnog mirovanja.

Uočili su da se, kada bi učesnici posle perioda neaktivnosti počeli da se usredsređuju na novi zadatak, pojedine regije mozga aktiviraju, dok se aktivnost drugih smanjuje. To je ukazivalo na to da su regije čija se aktivnost smanjila zapravo bile aktivne dok je učesnik, barem fizički i mentalno, naizgled mirovao. Ovo saznanje na kraju je dovelo do otkrića podrazumevane mreže moždanih aktivnosti, odnosno DMN-a.

Šta zapravo radi ova mreža u našem mozgu?

DMN je od ključnog značaja jer pomaže mozgu da razume naš život i iskustva. Pomaže nam da povezujemo i obnavljamo sećanja, razmišljamo o tome ko smo, zamišljamo šta bi moglo da se dogodi u budućnosti, razumemo druge ljude, pronalazimo smisao u svojim iskustvima i povezujemo ideje na nove načine.

Sva naša sećanja, iskustva, znanje, emocije i društvene
informacije pretvara u našu unutrašnju priču. Tu priču možemo zamisliti kao model koji se neprestano razvija i ažurira, a koji odražava ko smo i kako se odnosimo prema svetu oko sebe.

Važno je, međutim, razumeti da DMN ne obuhvata samo jednu regiju mozga. Reč je o grupi moždanih regija koje postaju aktivne kada nismo usredsređeni na neki spoljašnji zadatak.

Kako mozak u deliću sekunde prebacuje pažnju

U mozgu postoji još jedan važan sistem koji ima ulogu svojevrsnog nadzornog mehanizma. Možemo ga zamisliti kao sistem koji neprestano postavlja pitanje: "Da li postoji nešto na šta moram da obratim pažnju?"

Zamislite da vozite automobil i da vam misli odlutaju, a onda odjednom neko vozilo naglo skrene u vašu traku. U deliću sekunde vaše misli nestaju, a pažnja se ponovo usmerava na put. Taj sistem naziva se mreža značajnosti, odnosno salience network (SN).

Mreža značajnosti pomaže nam da uočimo važne signale, poput zvuka, greške, bola, emocije, pretnje ili nekog događaja u sopstvenom telu. Kada je potrebno reagovati, ona pomaže mozgu da preusmeri aktivnost ka sistemima za pažnju i kontrolu.

Ipak, ne radi se o prekidaču koji jednostavno uključuje ili isključuje određeni režim rada. DMN, SN i sistemi za pažnju i kontrolu neprestano međusobno deluju. Osim toga, DMN se ne isključuje potpuno svaki put kada se suočimo sa zahtevnim zadatkom. Pojedini njeni delovi mogu biti aktivni i tokom zadataka koji uključuju pamćenje, priče, pronalaženje smisla ili razmišljanje o drugim ljudima.

Da li skrolovanje uništava zdravlje mozga?

Pametni telefoni ispunili su mnoge male praznine u našoj svakodnevici – dok čekamo autobus, stojimo u redu, jedemo sami ili ležimo na kauču. Stalno gledamo u svoje uređaje. Zato je sasvim opravdano pitanje: da li time potiskujemo trenutke dosade u kojima se aktivira DMN?

Možda. Ali za sada nema čvrstih dokaza da samo skrolovanje direktno utiče na mentalno zdravlje tako što smanjuje vreme aktivnosti podrazumevane mreže. Ono što znamo jeste da problematična upotreba pametnih telefona može da poveća stres i anksioznost, dovede do češćeg prebacivanja pažnje s jednog zadatka na drugi i poremeti san.

Za razliku od toga, postoje jasniji dokazi da nedostatak sna i stres menjaju povezanost moždanih regija koje čine DMN.

Veza sa depresijom i Alchajmerovom bolešću

DMN nije uvek nužno korisna. Kada nam misli odlutaju, možemo doći do neke sjajne nove ideje. Ali, isto tako možemo uvek iznova da se vraćamo na neku neprijatnu stvar koju smo uradili pre pet godina.

Kod depresije, deo DMN-a zadužen za samopreispitivanje može da upadne u začarani krug ponavljanja negativnih misli iz kojeg je teško izaći. Taj fenomen poznat je kao ruminacija.

Naučnici su takođe otkrili da Alchajmerova bolest pogađa ključne regije DMN-a, naročito one odgovorne za autobiografsko pamćenje i prisećanje drugih događaja iz prošlosti. To bi moglo da pomogne u objašnjenju zašto su problemi sa pamćenjem jedan od glavnih simptoma ove bolesti.

Ostavite telefon i uradite ovo dok čekate autobus

Vodite računa o snu i ozbiljno shvatite stres. Postoje neposredni dokazi da nedostatak sna i stres narušavaju povezanost moždanih regija koje čine DMN.

Posle mentalno zahtevnih aktivnosti, poput učenja, pravite prave, mirne pauze. To vam čak može pomoći da zapamtite gradivo za ispit.

Prihvatite dosadu i uživajte u trenucima kada ne radite ništa. Pokušajte da dosadu posmatrate kao važan, energetski zahtevan i aktivan proces u mozgu koji oblikuje vašu unutrašnju priču i osećaj sopstvenog identiteta, učvršćuje sećanja, stvara nove veze i podstiče kreativnost.

Sledeći put kada budete stajali u redu, pokušajte da ne proveravate telefon. Kada se budete vozili autobusom, gledajte kroz prozor. Ili krenite u šetnju bez slušanja muzike ili bilo kakvog drugog sadržaja.

Možete čak i da planirate vreme za aktivnost DMN-a. To bi možda mogao biti najbliži oblik pravog "hakovanja" mozga.

Autor: D.B.