AKTUELNO

Srpska pravoslavna crkva i vernici u nedelju, 21. novembra, obeležavaju Sabor svetog Arhangela Mihaila, dan u narodu poznatiji kao Aranđelovdan.

Sveti Mihailo se smatra živim svetiteljem, pa mnogi vernici koji slave Aranđelovdan ne spremaju žito, što je neopravdano i netačno. Neophodno je pripremiti žito za slavu, jer svi svetitelji i svi umrli živi su pred Bogom.

Prema rečima sveštenika, žito za slavu se ne donosi za sveca već za naše upokojene pretke. Čak je i patrijarh Pavle u svojoj drugoj knjizi "Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere" objasnio ispravnost prakse da se žito sprema na praznik Svetog Arhangela Mihaila.

"Koljivo ili žito, sprema se ne za svete koji su umrli, već kako se u samoj molitvi za osvećenje koljiva sveštenik moli, da se koljivo prinosi u slavu Boga, "u čast i spomen svetog (izgovara se ime slave porodice), i u pomen onih koji umreše u blagočestivoj veri".

Ovo je najbitniji deo molitve u kojoj se otkriva smisao pripremanja koljiva za krsnu slavu. Krsna slava sa slavskim kolačem i koljivom se prinosi Boga radi i u čast krsnog svetoga kao zaštitnika porodice.

Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom.

Foto: Tanjug AP

Žito je simbol večnog života i vaskrsenja, jer posejana zrna pšenice donose novi život, zbog čega sveštenik osvećuje slavsko žito. Velika je zabluda da na dan Svetog Aranđela ne treba pripremati žito (koljivo), jer je on živi svetac. U Hristu su svi živi, što je i suština naše vere. Bog je Bog živih, a ne mrtvih.

Pogrešna praksa je verovatno nastala usled činjenice da se žito sprema i za parastose upokojenim bližnjima. U oba slučaja, žito predstavlja žrtvu Bogu i simbolizuje pravoslavnu veru u opšte vaskrsenje.

Ta žrtva se prinosi Bogu u ime onog svetitelja ili upokojenog čije se ime spominje toga dana, ili tog parastosa. Da li je reč o svetitelju koji je živeo, pa se upokojio, ili nikada nije prošao kroz biološku smrt, poput Arhanđela Mihaila ili Svetog Ilije, ne pravi nikakvu razliku u pogledu žrtava koje se prinose Bogu (slavski kolač, žito i vino).

Kako se preuzima krsna slava kod Srba

Krsna slava se vekovima u srpskom narodu prenosi sa oca na sina i tako se, eto, sačuvala do danas. Da bi se taj običaj ispravno sprovodio, Sveti arhijerejski sabor je, 1985. godine, doneo i jednu odluku, koja pojašnjava tu važnu instituciju. Ova saborska odluka glasi: „Budući da je krsna slava praznik „Male crkve“, to jest porodice, to i najmanja porodica treba da je slavi. Kad se sin odvoji u posebno domaćinstvo, pogotovo kad se oženi, dužan je da proslavlja krsno ime, bez obzira na to što ga otac slavi u starom domu“. Iz ove odluke je sasvim jasno da, ako otac preda sinu krsnu slavu i sin počne da je slavi u svom stanu, otac i dalje nastavlja da slavi krsnu slavu u starom domu. Međutim, nema nikakve prepreke da jedne godine otac ode za slavu kod sina, a druge godine sin kod oca, da zajedno proslave svoje krsno ime. Sada su oni obojica domaćini, mogu odvojeno, u svojim kućama, da slave krsnu slavu, da pozivaju svoje goste, a mogu i jedan drugome da odu u goste.

Autor:

#Aranđelovdan

#žito