Maksimovića su 17. novembra na Zelenom vencu u Beogradu pretukli huligani, a njegova borba sa povredama trajala je skoro tri meseca. Maksa nije izdržao smrtonosne povrede i preminuo je 4. februara.

Ubice maksimovića nikada nisu pronađene i kažnjene za ovaj monstruozni zločin.

Po rečima prijatelja koji su ga posećivali u bolnici pretučen je jer su huligani mislili da je Rom. Maksa je bio dugogodišnji astmatičar, dijabetičar i sveže operisan od katarakte i nije im se suprotstavio kada su ga napali, trudeći se da sačuva operisano oko.

Niko nije pokušao da zaštiti glumca,  i svi su samo posmatrali masakr. Glumčev rođak ga je kasnije taksijem prebacio u Urgentni centar, gde su konstatovani prelomi butne kosti i karlice. Potom je prebačen na ortopediju a onda na pulmologiju. Butna kost nije mogla da mu sraste pa su ga ponovo vratili na ortopediju ali lekari, zbog sve lošijeg stanja u kome se nalazio, nisu mogli da ga operišu.

Početkom februara 2001. pao je u komu, a preminuo je 4. februara 2001. od embolije. I posle svirepog napada i skoro tri meseca koja je proveo u bolnici, do samog kraja odbijao je da sarađuje sa policijom i pruži podatke o napadu, jer je zahtevao da se, kako je tada rekao, ovi mladi ljudi ne gone krivično delo.

Čitav događaj i njegova smrt nisu bili predmet medijske pažnje, niti je bilo ikakvih reakcija.

Spomen-ploča Maksimoviću postavljena je 18. novembra 2006. na inicijativu reditelja Gorana Markovića, koji je, u pismu tadašnjim gradskim vlastima, ukazao prethodno da je Maksimović iz nekog razloga zaboravljen, a njegov strašan kraj zataškan, te da ubice nisu privedene pravdi.

Maksimović je rođen 7. februara 1949. godine u Podujevu. Ostvario je više od 60 uloga u pozorištu, na filmu i televiziji.

U Narodnom pozorištu u Beogradu debitovao je 1971. ulogom Vojnika u predstavi "Majka Hrabrost i njena deca".

Tokom tri decenije na sceni tog teatra ostvario je zapažene uloge u predstavama "Sarajevski atentat" "Mandragola", "Britanik", "Lenjin, Staljin, Trocki" "Ribarske svađe", "Kraj partije", "Maksim Crnojević" ...

Maksimović će najviše ostati upamćen po glavnoj ulozi u filmu "Petrijin venac" koja mu je donela ogromnu slavu. Glumio je još I u filmovima "Šmeker", "Vreme čuda", "Poslednji krug u Monci", "Rane", "Pad Italije", "Nož", "Mi nismo anđeli", "Crni bombarder", "Stršljen", "Lepa sela, lepo gore"...

Igrao je i u televizijskim serijama "Otpisani", "Duvanski put", "Priče iz majstorske radionice", "Četrdeset osma - Zavera i izdaja", "Otvorena vrata", "Gore dole"...