Srpska pravoslavna crkva 18. novembra obeležava praznik Svetih prepodobnomučenika Galaktiona i Epistime, čija je životna priča ostala upamćena po veri, odricanju i zajedničkom stradanju. Njihovo žitije govori o dvoje mladih ljudi koji su, umesto da izaberu život kakav im je bio namenjen, odlučili da se posvete hrišćanstvu i monaškom podvigu.
Prema crkvenom predanju, Galaktion je bio sin bogatih roditelja iz grada Edese u Fenikiji. Njegova majka Leukipija dugo nije mogla da ima decu, a nakon što je prihvatila hrišćansku veru, rodila je sina. Galaktion je odrastao u hrišćanskom duhu, a kada je stasao za ženidbu, otac mu je pronašao verenicu po imenu Epistima.
Iako je njihovo venčanje bilo planirano, Galaktion nije želeo da stupi u brak pre nego što svoju verenicu upozna sa hrišćanskom verom. Epistima je prihvatila njegovo učenje, krstila se i odlučila da zajedno sa njim krene putem duhovnog života.
Odrekli su se braka, imovine i života kakav im je bio namenjen
Prema žitiju, Galaktion i Epistima doneli su odluku da se ne venčaju, već da se zamonaše i život posvete Bogu. Svoju imovinu podelili su siromašnima, napustili porodične domove i zajedno krenuli ka manastiru na planini Puplion.
Tamo su primili monaški čin, ali su živeli u odvojenim manastirima. Galaktion je boravio u muškom, a Epistima u ženskom manastiru. Oboje su se posvetili molitvi, postu i podvižničkom životu, a prema predanju, Galaktion je godinama izbegavao čak i susret sa Epistimom, jer su svoju nekadašnju vereničku vezu potpuno usmerili ka duhovnoj ljubavi.
Njihov mir nije dugo trajao. U vreme progona hrišćana, namesnik Urs saznao je za monahe koji žive na planini i poslao vojnike da ih uhapse. Galaktion je jedini ostao u manastiru i bio zarobljen dok je čitao Sveto pismo.
Kada je Epistima čula da su njenog duhovnog brata odveli na mučenje, odlučila je da krene za njim. Iako su je druge monahinje upozoravale da ne rizikuje život, nije želela da se odvoji od čoveka koji ju je upoznao sa hrišćanskom verom.
Zajedno su stradali zbog vere u Hrista
Galaktion i Epistima izvedeni su pred namesnika Ursa, koji je od njih zahtevao da se odreknu hrišćanstva i poklone idolima. Oboje su to odbili, zbog čega su bili izloženi teškim mučenjima.
Crkveno predanje navodi da su tokom stradanja ostali nepokolebljivi u svojoj veri, uprkos pokušajima da ih nateraju da se odreknu Hrista. Na kraju su pogubljeni mačem, a njihova tela sahranio je monah Evtolmije, koji je ranije bio njihov sapodvižnik i svedok njihovog stradanja.
Pravoslavna crkva ih zato proslavlja kao prepodobnomučenike, a njihovo žitije ostalo je svedočanstvo o istrajnosti u veri i duhovnoj ljubavi koja nije bila zasnovana na prolaznim željama.
Njihov praznik obeležava se 18. novembra po novom, odnosno 5. novembra po starom kalendaru.
Autor: D.B.