Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 17. novembra obeležavaju praznik posvećen Prepodobnom Joanikiju Velikom, svetitelju koji je, prema crkvenom predanju, više od pola veka proveo u podvižničkom životu, molitvi i udaljenosti od svetovne svakodnevice.
Upamćen je po velikom smirenju, čudotvornim isceljenjima i posebnoj posvećenosti veri.
Prepodobni Joanikije rođen je u selu Marikati, u oblasti Vitinijskoj, od oca Miritrikija i majke Anastasije. Još kao dečak čuvao je ovce, a vreme koje je provodio na pašnjacima koristio je za molitvu. Često se povlačio u samoću i dugo ostajao u molitvenom zanosu, dok je svoje stado, prema predanju, ograđivao krsnim znamenjem kako se ovce ne bi udaljile i razišle.
Kada je odrastao, stupio je u vojsku, gde se istakao izuzetnom hrabrošću, naročito tokom ratova protiv Bugara. Ipak, nakon završetka vojne službe odlučio je da napusti dotadašnji život i potpuno se posveti veri.
Povukao se na azijski Olimp, gde se zamonašio i započeo dug period podvižništva. Više od 50 godina proveo je u molitvi i duhovnom radu, boraveći na različitim mestima i istrajavajući u svom načinu života sve do duboke starosti.
Prema crkvenom predanju, Joanikije je od Boga dobio veliki dar čudotvorstva. Veruje se da je isceljivao bolesti i muke, isterivao demone i kroćio divlje zveri, a naročito se isticao njegov odnos prema zmijama, nad kojima je, kako se pripoveda, imao posebnu vlast. Predanje mu pripisuje i sposobnost da prelazi preko vode kao po suvom, da postane nevidljiv kada to poželi, kao i da predviđa buduće događaje.
Uprkos svim darovima koji su mu pripisivani, odlikovao se velikim smirenjem i krotošću. Po spoljašnjem izgledu bio je krupan i snažan, gotovo divovskog stasa, ali je njegov duhovni život bio obeležen skromnošću i povučenošću.
Joanikije je imao i važnu ulogu u životu Crkve. U vreme ikonoborstva, pokreta protiv poštovanja svetih ikona, najpre je i sam bio prihvatio takva shvatanja, ali se kasnije predomislio i postao vatreni pobornik poštovanja ikona. Bio je veliki prijatelj patrijarha carigradskog Metodija.
Prepodobni Joanikije Veliki poživeo je 94 godine. U crkvenom predanju ostao je upamćen kao veliki čudotvorac, čija su se čuda, kako se veruje, događala i za života i nakon smrti. Zato je i jedno od verovanja da na ovaj dan treba da svi vernici učine neko dobro delo. U mnogim navodima verovanje se odnosi na pomaganju siromašnima. Takođe, vernici treba 19. novembra da se pomole ovom svecu za sreću i da će ih on, po verovanju, čuti.
Molitva Prepodobnom Joanikiju Velikom
"Potocima tvojih suza besplodnu pustinju si obrađivao i uzdasima iz dubine duše, umnožio si velikim trudom svoje talante. Bio si svećnjak svetu, sijajući svojim čudesima, Joanikije oče naš: Moli Hrista Boga, da spase duše naše."
Autor: Iva Besarabić