Iako su posvećeni istom svetitelju, Đurđic i Đurđevdan nisu isti praznik. Srpska pravoslavna crkva 16. novembra obeležava Đurđic, posvećen obnovljenju hrama Svetog velikomučenika Georgija i prenosu njegovih moštiju u Lidu Palestinsku.
Sveti Georgije, poznat i kao Sveti Đorđe ili Đurađ, jedan je od poštovanijih svetitelja u srpskoj pravoslavnoj tradiciji. Prema hrišćanskom predanju, stradao je 303. godine, za vreme progona hrišćana pod rimskim carem Dioklecijanom, jer nije želeo da se odrekne svoje vere.
Međutim, novembarski praznik ne obeležava njegovo stradanje, već drugi događaj iz crkvenog predanja.
Prema žitiju svetitelja, njegove mošti prenete su iz Nikomidije u Lidu Palestinsku, gde je u vreme cara Konstantina Velikog podignut hram njemu u čast. Prenos moštiju i njihovo polaganje u taj hram vezuju se za praznik koji narod naziva Đurđic.
Đurđic se obeležava 16. novembra, dok se Đurđevdan slavi 6. maja, na dan posvećen uspomeni na stradanje Svetog Georgija. Tako se isti svetitelj u crkvenom kalendaru poštuje u dva različita spomena, od kojih svaki ima svoje značenje.
Razlika se može uočiti i na ikonama koje se tradicionalno koriste prilikom proslave ovih praznika. Naime, na ikonama koje se povezuju sa Đurđicem Sveti Georgije često je prikazan kao vojnik koji stoji, sa kopljem ili mačem u ruci, a za Đurđevdan je, s druge strane, naročito poznat prikaz svetitelja na konju kako kopljem probada aždaju.
Đurđic je ujedno i jedna od krsnih slava koje se obeležavaju u srpskim porodicama, a slavi se i kao preslava u pojedinim mestima. Iako je posvećen istom svetitelju kao i Đurđevdan, njegov datum i događaj koji se njime obeležava imaju zasebno mesto u crkvenom kalendaru.
U narodu se za Đurđic vezuju i različiti običaji i verovanja. Prema narodnom običajnom kalendaru, započinju Vučji dani ili Mratinci, koji traju do Mratindana, 24. novembra.
U pojedinim krajevima zabeleženo je verovanje da tokom tog perioda ne treba davati stvari iz kuće, kao i običaji povezani sa izbegavanjem ručnih radova i lova na vukove. Reč je o narodnoj tradiciji, a ne o pravilima koja treba poistovećivati sa crkvenim učenjem.
No, važno je zapamtiti da Đurđic zato nije samo drugi naziv za Đurđevdan. On podseća na drugi događaj iz predanja o Svetom Georgiju, čije se poštovanje kroz vekove očuvalo u crkvenom kalendaru i porodičnoj tradiciji.
Autor: D.B.