Jedan od najdirljivijih animiranih filmova iz prošlog veka, crtani film „Negde u zemlji snova“, ponovo privlači pažnju gledalaca širom sveta zahvaljujući internetu i nostalgičnim ljubiteljima klasične animacije.
Ovaj kratki crtani film iz 1936. godine i dalje važi za jedno od najemotivnijih ostvarenja zlatnog doba crtanog filma.
Radnja prati brata i sestru koji, umorni i gladni, tonu u san i dospevaju u čudesnu Zemlju Snova — mesto u kome su kuće napravljene od kolača, ulice od slatkiša, a glad ne postoji. Iako je svet snova ispunjen bojama i čudima, u pozadini priče oseća se snažna poruka o siromaštvu, dečjoj nevinosti i nadi u bolji život.
Za razliku od savremenih crtaća, „Negde u zemlji snova“ ne oslanja se na brzu radnju i humor, već na tišinu, muziku i emociju. Upravo ta sporost i jednostavnost čine ga posebnim i danas, skoro devedeset godina nakon nastanka.
„Umočiću“ kao simbol
Jedna scena zauvek je ostala upisana u kolektivno sećanje: devojčica koja tvrdi, bajati hleb umače u vodu uz rečenicu „Umočiću“. Ta kratka replika postala je simbol detinjstva bez izbora — detinjstva koje se ne buni, već se prilagođava. U toj jednoj reči sabrana je glad, ali i pokušaj da se majci olakša bol jer nema više šta da pruži.
Gledaoci često ističu da ih ovaj crtani film podseća na detinjstvo, ali i na to koliko su snovi važni čak i u najtežim trenucima. Mnogi ga nazivaju „najtužnijim, ali i najlepšim crtaćem svog vremena“.
Iako kratak, „Negde u zemlji snova“ ostavlja snažan utisak i podseća da prava magija animacije ne leži u tehnologiji, već u emociji koju budi — baš kao nekada, negde između jave i sna.
Autor: D.Bošković