AKTUELNO

Letovanje koje su dugo planirali, za više porodica iz Srbije pretvorilo se u noćnu moru – umesto na plaži, prve dane leta proveli su zaglavljeni na železničkoj stanici u Podgorici.

Putnici koji su se u četvrtak uveče ukrcali na međunarodni voz iz Zemuna ka Baru, zajedno sa 18 automobila i jednim motorom, nisu ni slutili da će njihova letnja avantura početi – bez stvari, bez vozila i bez krova nad glavom.

Zbog štrajka otpravnika vozova i dispečera Železničke infrastrukture Crne Gore, voz je zaustavljen u petak ujutru, a putnici su tri dana ostali bez svojih automobila i prtljaga, koji su ostali "zarobljeni" u vozu.

Jedan od njih, Borko iz Novog Sada, kaže da je petak uveče proveo spavajući na klupi sa suprugom i ćerkom, jer mu je novčanik ostao u vozilu.

– Na pet mesta sam se obratio da mi izdaju potvrdu da mi je automobil bio na vozu. Bezuspešno. Preusmeravaju me, niko ne daje ni najobičniji papir, a da ne govorim o neprijatnostima koje smo preživeli – ispričao je Borko za medije.

Slična iskustva dele i drugi putnici. Dragiša iz Beograda, koji je iz Švedske došao vozom, kaže da mu je ovo prvo i poslednje letovanje na ovaj način:

– Treći dan samo na asfaltu, ni tamo ni ovamo. Ovo mi je prvi put da sam uzeo kola na voz. Verovatno više neću nikad.

Jelena iz Beograda, koja je putovala sama sa troje dece, takođe je zatečena situacijom:

– Ovo je trebalo da bude lakši način, ali već treći dan smo bez auta. Jako je neprijatno.

Zbog štrajka 85 zaposlenih u Železničkoj infrastrukturi CG, koji traže veće zarade, blokiran je ne samo putnički, već i teretni saobraćaj. Iz kompanije Montekargo upozoravaju na ogromne gubitke:

– Zbog zastoja, ugroženi su milioni evra, kasne brodovi, a moguće je da će komitenti preusmeriti poslove na druge pravce. Među njima je i brod sa 65.000 tona uglja za EPS – saopštila je kompanija.

Menadžment ŽICG i dalje bez konkretnog rešenja, dok iz Vlade Crne Gore, koja je većinski vlasnik firme – nema komentara.

Putnici iz Srbije poručuju da više neće rizikovati ovakav način putovanja i nadaju se da će neko konačno preuzeti odgovornost.

Autor: Dalibor Stankov