AKTUELNO

Živopisno šumadijski selo Grbice, petnaestak kilometara zapadno od Kragujevca, preseca nekoliko bistrih i brzih potoka. Jedan od njih međutim, Pusti potok, krije jezivu priču ...

U vreme vrhunca turskog zuluma lokalne bune su bile česte, a posledice teške jednako prema zulumćarima i srpskoj raji.

Posle jedne od bitaka koju istorija nije upamtila i opisala, ali se ovde prenosila s kolena na koleno. Turci su u Šumadiji bilo posebno besni.

Povlačeći se desetkovani pred hajducima prema Kragujevcu, u selu Grbice naleteli su na svatove. Sav svoj bes iskalili su na nedužnim svečarima koje su bez milosti posekli, a njihova unakažena tela pobacali u potok koji se do tada zvao Vidrovski ili Vidovski potok.

Kako je više kuća u Grbicama zbog ovog divljanja Turaka zauvek opustelo i ugašeno, a potok tekao crven od krvi, narod ga je, u spomen na stravični događaj, prozvao Pusti potok.

- Nažalost ne postoji zapis o ovom događaju tako da se priča prenosila sa kolena na koleno. Vekovi su pretili da duše mučenika prekriju zaboravom, ali pre tridesetak godina kada smo u blizini crkve kopali temelj za novi trpezar naišli smo na masovnu grobnicu sa velikim brojem ljudskih kostiju. Sada imamo u planu da podignemo spomen kosturnicu na kojoj će zauvek ostati zapisano šta se ovde dogodilo - kaže profesor doktor Dragan Bataveljić, svojevrsni hroničar ovog kraja.

Tako je tragični događaj iz XVII veka ponovo izronio iz mraka prošlosti i još jednom se utisnuo, ovaj put zauvek, u kolektivno sećanje Grbičanaca.

Bataveljić ili Profa kako ga ovde zovu ima plan od koga kaže neće da odustane.

- Više od 300 godina ovaj se potok koji protiče kroz moje dvorište zove Pusti. Vreme je, i tome sam potpuno posvećen, da raznim akcijama oživljavanja sela, narod u neko dogledno vreme nadene potoku novo ime. Ja predlažem da bude “Gusti potok”.

To može da se postigne tako što ćemo ovaj kraj da naselimo mladim ljudima, da oživimo selo i da život ovde učinimo takvim da se od svog rada dobro i lepo živi. Tu nam obavezu nameću i stradali mučenici koji su eto, na neki način rešili da se sami pokažu, da njihove kosti progovore o prebogatoj istoriji ovog kraja - navodi Bataveljić i dodaje da je vreme da ovde počnu da se rađaju neka nova deca koja će biti čuvari uspomena na pradavne pretke.

Stariji meštani se prisećaju i da su najrađe noću zaobilazili potez oko Pustog potoka jer se "svašta dešavalo i viđalo".O "kricima i jaucima" koji su se povremeno čuli, ne žele mnogo da pričaju ali tvrde da toga više nema od kako su kosti mladenaca i svatova sahranjene po pravoslavnim običajima.

- Valjda su duše grbičkih mučenika tražile svoj zasluženi mir i pokušavale da nam pokažu mesto svog nevinog stradanja - kažu.

Selo Grbice, pored Pustog potoka i uspomene na žrtve turskog zuluma krije još mnoge tajne i legende. Ovde se nalazi srednjevekovna seoska crkva koja je pod zaštitom države, važno neolitsko nalazište za koje je bio zainteresovan i čuveni srpski akademik arheolog Dragoslav Srejović, ostaci starog grada iz rimskog perioda i još mnogo toga što tek valja istražiti.

Jedno je sigurno, gotovo da nema duboko uzorane brazde u plodnoj grbičkoj zemlji, a da iz nje na svetlost dana ne izađe neko svedočanstvo proteklih stoleća.

Autor: