AKTUELNO

Maleni Pavle Radanović (12) iz Prnjavora rasplakao je celu Srbiju, sa razlogom. Ovaj dečak 9 meseci dolazio ispred zidina Kliničkog centra Srbije i ocu obolelom od raka dovikivao koliko ga voli, pružao mu podršku i svakodnevnu ljubav, iako je znao da će otići na drugi svet.

Nekoliko dana pred smrt njegovog tate Dejana, obećao mu je da će svakog sledećeg 8. marta svojoj majki pomagati da pravi bukete cveća od kojih žive.

Danas, Pavle je ispunio ovo obećanje i svojim vrednim rukicama ukrasio više stotina aranžmana.

Kako je njegova majka Tanja ispričala, spremili su više od 500 ruža i karanfila na komad, ali i čitavih 280 kutija sa cvećem. U Prnjavoru svi znaju za tragediju koja ih je zadesila, te rado poručuju bukete baš od Pavla i njegove majke.

- Svi zovu direktno Pavla da poruče, on je već postao popularan cvećar u našem mestu. On je mnogo srećan kada prima narudžbine, a svaki aranžman ukrasi s ljubavlju i to je ono što ljudi prepoznaju - dodaje Tanja.

Ona kaže da je upravo njen sin zaslužan za obim posla koji imaju, a na pitanje da li je ponosna kako ga vaspitala majka odgovara da i te kako jeste, ali je umnogome tome doprineo i pokojni otac Dejan.

- Jesam ja zaslužna, ali je mnogo doprineo i Dejan. On je Pavlu i njegovom bratu uvek bio uzor, pričao je sa njima, objašnjavao im kako treba da se ponašaju. Mama sada samo nastavlja, a Pavlu je najbitnije da očuva uspomenu na tatu. Obećao mu je da će biti vredan i da će mi pomagati - priča Tanja kroz suze.

Buketi koji Pavle pravi nisu samo obično cveće ukrašeno detaljima, oni nose posebnu poruku. Ti aranžmani nose ime njegovog tate, a to je sigurno i jedan od razloga zašto meštani Prnjavora najradije biraju baš njih. Dejan je bio omiljeni među komšijama, te svi žele da očuvaju uspomenu na divnog oca, druga i kolegu.

"Tata, mama nikada neće biti sama"

Tanja je u prvom intervjuu za Telegraf.rs navela da je mart uvek najteži mesec za ovu porodicu, jer su baš tada saznali da Dejan ima leukemiju. Ipak, Pavle ne dozvoljava da tuga pobedi, već vredno radi sa majkom jer je ocu obećao da nikada neće ostati sama i bez pomoći.

- Mart je mesec koji meni i mojim dečacima Pavlu i Nikoli nije nimalo ostao lepom sećanju, ali od tog meseca preživljavamo. Dejan je 1. marta ustao sa prvim simptomom leukemije. Borba je trajala 9 meseci, bilo je neverovatno teško i nažalost izgubili smo ga. I dalje pričamo kao da je živ, tako smo naučili, da odemo na grob, ispričamo se i zamislimo da nam je dao odgovor na neka naša postavljena pitanja. Tako nam je lakše i tako funkcionišemo godinu i tri meseca od kako je preminuo. Imamo dosta problema, stariji sin Pavle je više patio, čak smo tražili i pomoć psihologa za svo troje. Takav gubitak nije lak bez stručne pomoći. Oporavili smo se psihički, ali fizički ne i verovatno nećemo nikada. Ta bol ne može da se potisne i izbriše. Meni je bitno da su dečaci ostali onakvi kakvi su i bili - vredni, radni, puni ljubavi i pažnje - ispričala je ona tada za naš portal.

Autor: