AKTUELNO

Starosna granica za penzionisanje za žene pomerena je i ove godine. Od januara 2023. one mogu da idu u starosnu penziju sa 63 godine i četiri meseca života, umesto 63 godine i dva meseca, koliko je bilo potrebno da imaju za penzionisanje u 2021. godini.

Potreban broj godina radnog staža ostaje isti i iznosi minimum 15 godina. Od 1. januara 2023. godine, ta granica će se pomeriti za još 2 meseca, a pomeranje ćemo gledati i narednih 9 godina.

Sve je više građana koji žele u prevremenu penziju. Danas je to opcija koja se masovno koristi i u svetu, a sve je traženija i u Srbiji. Čest razlog jeste zdravstvene prirode, ali i činjenica da građani jednostavno nemaju snage da rade do 65. Mnogi tvrde da su da su istrošeni i mnogo pre nego što steknu starosni uslov za penzionisanje.

Kao mogućnost u Srbiji prevremena penzija je uvedena 2015. godine. Krajem 2018. korisnika je bilo 28.000, a već u julu 2019. godine 43.000. I ta brojka raste godišnje u proseku za oko 10.000. Očekivanja su su da mogla da ima i ubrzaniji tempo s godinama.

Ono što je važno znati jeste da prevremena penzija košta, odnosno da prevremeno penzionisanje zapravo umanjuje primanja. Praktično, penzija će vam biti manja za 0,34 odsto za svaki mesec prevremenog penzionisanja, a najviše 20,5 odsto od ukupne penzije.


Praktično, ako bi vam starosna penzija, sa punim radnim stažom, bila 30.000 dinara, a odlučite da se prevremeno penzionišete tri godine ranije, to znači da bi vam mesečni ček bio manji za oko 3.700 dinara, odnosno da bi iznosio 26.300 dinara.

Ako se penzionišete sa 59,5 godina umesto 65 (u slučaju muškaraca) penzija od 30.000 dinara bila bi manja za 6.000 dinara.

Granica i uslovi za odlazak u prevremenu penziju pomeriće se ponovo od 1. januara 2023. godine, i za muškarce i za žene.

Muškarci ove godine mogu da idu u prevremenu penziju sa 40 godina staža i najmanje 59 godina i šest meseci života, a žene sa 39 godina i osam meseci staža i najmanje 59 godina života. U 2023. muškarcima će biti potrebno 40 godina staža i najmanje 60 godina života, a damama 40 godina staža i najmanje 59 godina i šest meseci života.

Od 2024. godine oba pola biće izjednačena, jer će se od tada starosna granica i za žene i za muškarce pomeriti za šest meseci, odnosno na 60 godina života.

Oba pola takođe mogu da se redovno penzionišu sa 45 godina staža bez obzira na starost, a uslov je da su poslodavci sve vreme redovno uplaćivali doprinose.


Majka sam, mogu li ja ranije u penziju?

Za one koje to nisu znale zakon predviđa i nešto što se zove poseban staž. Zahteve za utvrđivanje tog staža žene će moći da podnesu 2032. ukoliko su rodile jedno ili dvoje dece, ali taj staž ne može biti uslov za ostvarivanje prava na penziju.

Godine života kao uslov za osiguranike žene uvećavaće se do 2032. godine, kada će uslovi za žene i muškarce biti izjednačeni na 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Uslovi za prevremenu starosnu penziju se podižu do 2024. godine, kada će takođe biti izjednačeni za žene i muškarce i biće 60 godina života i 40 godina staža osiguranja.

Iako većina žena računa s tim da, pošto su rodile jedno, dvoje ili troje dece, mogu po osnovu posebnog staža i ranije u penziju, situacija je u praksi malo drugačija.

Naime, žene će tek za 10 godina prvi put imati pravo na poseban staž. Tačnije, tek 2032. će moći da podnesu zahteve za utvrđivanje posebnog staža ukoliko su rodile jedno ili dvoje dece, bez obzira na to kada su deca rođena, rekli su pre dve godine za Politiku u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Sa posebnim stažom majke ne mogu pre vremena u penziju, ali ona može biti veća

Važno je, dodaju, naglasiti da poseban staž nije staž osiguranja i ne može biti uslov za ostvarivanje prava na penziju, ali ulazi u penzijski staž, to jest u ukupno ostvaren staž.

Šta je to poseban staž?

Pravo na poseban staž, po članu 60 zakona, ima zaposlena žena koja je rodila treće dete i po tom osnovu se uračunava u poseban staž vreme u trajanju od dve godine.

Osim toga, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju koji se primenjuje od 1. januara 2015. sadrži i odredbu kojom se uređuje utvrđivanje posebnog staža u trajanju od šest meseci ženama koje su rodile jedno dete, odnosno u trajanju od godinu dana ženama koje su rodile dvoje dece, ali je primena ove odredbe odložena do početka 2032. godine, pisala je beogradska Politika pre nepune dve godine, u oktorbru 2020.

Poseban staž se isključivo utvrđuje, po zahtevu osiguranika, rešenjem. Dakle, ukoliko osiguranik smatra da ispunjava uslove za utvrđivanje posebnog staža, neophodno je da Fondu PIO podnese zahtev za utvrđivanje tog staža, uz koji će priložiti odgovarajuće dokaze.

Šta se dešava kad poslodavac zaposli penzionera?

Ono što većina poslodavaca slučajno ili iz neznanja propusti kada zaposli penzionera jeste uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje. Rukovodeći se logikom da su penzioneri već osigurani, nije im jasno zašto ponovo moraju da im se uplaćuju doprinosi i po novom zaposlenju. Ili penzioneru prestaje da važi penzionersko zdravstveno osiguranje i stupa na snagu novo koje plaća poslodavac?

U PIO kažu da je pitanje doprinosa za zdravstveno osiguranje regulisano Zakonom o zdravstvenom osiguranju, a da prema Zakonu o PIO, ukoliko poslodavac radno angažuje penzionera po bilo kom osnovu (radni odnos, ugovor o delu, privremeni i povremeni poslovi), ima obavezu da podnese prijavu na osiguranje i redovno uplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i za sve ostale zaposlene.

Doprinos za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje se plaća po stopi od 25,5 odsto na zaradu, to jest na osnovicu osiguranja, i ta stopa se ne umanjuje bez obzira na to da li je u pitanju osiguranik – zaposleni ili korisnik starosne penzije.

Na osnovu tih uplata doprinosa, zaposleni korisnik starosne penzije može, po prestanku osiguranja, nakon najmanje godinu dana zaposlenja da podnese zahtev za ponovno određivanje starosne penzije.

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju prioritetan osnov osiguranja za penzionere koji zasnivaju radni odnos jeste osiguranje po osnovu zaposlenja.

Dakle, penzioner koji je počeo da radi od 11. aprila 2019. više nema mogućnosti da bira po kom osnovu će biti osiguran jer je prioritetno osiguranje u zakonu osiguranje po osnovu zaposlenja. Za ove penzionere će prilikom isplata zarada postojati obaveza da se obračunava i plaća doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje.

Odredba ovog zakona, kako se može videti na sajtu „Paragraf”, odnosi se na i penzionere koji su pre 11. aprila prošle godine zasnovali radni odnos i opredelili se da budu zdravstveno osigurani po osnovu penzija. Naime, poslodavci su dužni da im obračunaju i uplate doprinose za zdravstveno osiguranje za sve penzionere koji su kod njih zaposleni bez obzira na to da li su penzioneri ranije dali izjavu da žele da budu zdravstveno osigurani kao penzioneri.

Autor: