AKTUELNO

Jedan od većih izazova za roditelje je da se i sami ne uspaniče kada dete počne da plače i histeriše.

Promene raspoloženja kod dece nisu retka pojava, pa se tako dešava da se dete u jednom trenutku igra i raspoloženo je, a u sledećem, naizgled bez ikakvog razloga postane nervozno, histerično i plačljivo.

Razlozi za to mogu da budu razni, kažu psiholozi - od toga da su možda gladni ili umorni, a to ne znaju da verbalizuju, pa do toga da na taj način izražavaju bunt protiv neke roditeljske zabrane ili zbog izgubljene ili slomljene igračke.

Ovakve situacije zahtevaju mnogo veštine i strpljenja roditelja, a ponekad se čini da im je potreban i "čarobni štapić" da reše problem.

- Deca često menjaju raspoloženje i može da se desi da, recimo, iznenada polome igračku ili im nešto ne dozvolite, pa da dobro raspoloženje pređe u plač - kaže za Telegraf psihoterapeut Ana Popović.

- To su vrlo često neprijatne situacije za roditelje u kojima mnogi ne umeju da se snađu

Sagovornica Telegrafa objašnjava da se i roditelji u tim situacijama uglavnom uznemire i osete nemoć, pa postanu i sami nervozni i reaguju burno.

- U tim situacijama roditelji reaguju obično vikom , jer se osete nemoćno. Ne znaju kako da se postave. Vika nije dobar način da se ova situacija razreši, jer agresija starijih neretko pojačava agresiju kod dece, pa se onda stvar dodatno komplikuje - objašnjava psihoterapeut.

Ona savetuje da u tim momentima dete ne kažnjavate, što roditelji često čine, a neki koriste i takozvanu taktiku "tajm auta", koja podrazumeva privremeno smirivanje deteta na mestu namenjenom za to - stolica u ćošku ili dečija soba uz jasne instrukcije kakvo ponašanje se od deteta očekuje.

Magično pitanje koje zaustavlja plač

- U praksi se pokazalo da kazna i "tajm aut" taktika nisu najsrećnije rešenje. Međutim, ima nešto što se pokazalo kao dobar metod. Postoji jedno magično pitanje koje momentalno smiruje dete u takvoj situaciji, ako roditelji uspeju da obuzdaju sebe i postavite ga mirno, a ono glasi: "Da li je problem mali, srednji ili veliki? "- otkriva Popović.

Ona dodaje da kod većine dece ovo pitanje zaustavlja nervozu i plač i preusmerava ih na odgovor.

- Većina dece će se potruditi da daju odgovor. Ako ga dobijete, razgovarajte s detetom o tome i predložite mu da zajedno nađete rešenje za trenutnu situaciju - navodi psihoterapeut.

Sagovornica Telegrafa objašnjava da je to dobar način da roditelj pokaže detetu da prihvata i poštuje njegova osećanja i da je spreman da ga podrži u rešavanju za njega bitne situacije.

- Čak i kada su izrazito uznemirena, deca reaguju pozitivno samo na miran ton roditelja. Ako im smireno postavite pitanje preusmerićete im pažnju sa plača na odgovor, pa će stati, jer im je potrebno vreme da razmisle - objašnajva psihoterapeut.

Ona ističe da postoji još prednosti u ovakvom načinu komunikacije, a to je što detetu dajete mogućnost da uoči gde je problem, koliki je, odnosno koliko ga velikim ono vidi i da pokuša da ga reši u skladu sa svojim uzrastom.

- Ova tehnika može da se primenjuje od treće godine starosti kada deca počinju svesnije da komuniciraju. Naravno, u tom uzrastu potrebna je veća pomoć roditelja i više strpljenja, nego recimo u školskom uzrastu - savetuje Popović.

Autor: