AKTUELNO

Oni idu tamo, odakle svi beže. U vatru, u vodu... Prepoznatljivi su po uniformi, šlemovima, crvenim kamionima, sireni i plavim svetlima, teretom na ramenima. A, ne gase samo požare. Oni su tu i kad se desi saobraćajka. Tu su i kad gori kontejner. Tu su i da spasu nekog sa visine, spreče samoubistvo, skinu mačku s drveta. Doslovno. Oni ne smeju da se boje vatre, poplava, visine. Njihov život je sveden na život od 12-24-12-48. U svako doba dana i noći možete ih dobiti na 193. Oni su vatrogasci spasioci.

Dugo je vremena trebalo da zauzmu zasluženo mesto u javnosti. Gradili su, sticali, nadograđivali se. Takozvani otac ove službe načelnik Predrag Marić nas je napustio, ali su njeni članovi nastavili da prte put koji im je on postavio.

Od velikih šumskih požara, preko poplava u Obrenovcu, pa nadalje, sve oči su uprte u njih. Nekada su nas branili i od gradonosnih oblaka.

Poslednjih par meseci njihov rizičan poziv, pokazao je i onu humanu stranu. "Kasa" za lečenje malog Gavrila punija je zahvaljujući vatrogascu Đorđu Vukićeviću, koji je uzeo Ronaldovu traku i dao je na licitaciju za ovog dečaka, a još se javnost oko toga nije stišala, kada je u aprilu vatrogasac Stefan Čiča spasao bebu Vuka iz požara u zgradi na Novom Beogradu.

Šta sve radi jedan vatrogasac?- Vatrogasac profesionalac prvenstveno radi na zadacima koji su mu dodeljeni, tiče se intervencija a nisu samo požari. Ljudi nas vezuju za gašenje požara, međutim, sem tih intervencija jedna trećina otpada na onaj deo, koji je manje prepoznatljiv našoj javnosti, a to je da smo mi vezani za vanredne situacije, pa sve to što je za naše sugrađane vanredno a gradske ili državne službe ne mogu da reše, rešavaju vatrogasci spasioci.

- Pored požara, najzastupljenije su tehničke intervencije u saobraćaju. Policija, Hitna pomoć i građani koji vide sudar ili bilo koji incident na putu nas pozivaju, i jedino mi imamo uređaje koji mogu na brz i adekvatan način čoveka da oslobode iz smrskanog automobila i predaju ga Hitnoj pomoći na dalje postupanje. Pored toga, malo je poznato da radimo i akcidente sa opasnim materijama svih vrsta, a nakon toga i sve ostalo što je potrebno našim sugrađanima kao usluga, a uz sve one obaveze koje imamo i koje se tiču samih državnih organa - objašnjava za naš portal komandant Majstorović.

Neretko se može čuti da je posao vatrogasca čak i lak. Da sede, leže i čekaju da krenu na intervenciju.

- Pogrešno je takvo razmišljanje. Da, oni čekaju tu intervenciju, ali njihov dan je veoma složen. Radni dan se odvija u tunusu 12-24-12-48. Od prijema svoje smene od 7 sati ujutro imaju svaki minut raspoređen, a ako nema intervencije, te obaveze su prevenstveno na sticanju fizičke kondicije koja im je veoma potrebna, edukacije i održavanje sredstava i opreme koju koristimo, i što je najbitnije simulacije vežbi. U toku noćne smene, pored vežbi, imaju obavezu i teoretske nastave, tako da naši ljudi sede u učionici i zajedno sa rukovodiocima prelaze teoretski deo.

- Kompleksan posao, zanimljiv na svaki način ali uz puno obaveza, i posao koji je između 3 i 5 najrizičnijih. Svakodnevno se ugrožavaju životi na svim intervencijama, jer nijedna nije bezopasna - ističe Majstorović.

Smena bez intervencije, bar u Beogradu se ne dešava. Ima mirnijih dana, to su, kako navodi, obično verski praznici oko Božića i Vaskrsa, kada vatrogasci imaju manji broj intervencija:

- Inače, u proseku brigada Beograda ima između 15 i 20 intervencija u toku dana. Vatrogasci ne miruju. Neke analize sam radio za poslednjih 10-ak godina. Ne mogu da kažem da je to nešto u stagnaciji ili porastu. Prosek je. Nešto je manje intervencija bilo u odnosu na prosek prošle godine. To su neki pripisivali pandemiji, međutim, ja nisam sklon tome. Mislim da je više uticalo to što je bila godina takva kakva jeste, sa manje sunčanih dana a sa više vlage.

Foto: TV Pink Printscreen

- Od ukupnog broja intervencija dve trećine su požari. Sami požari direktno zavise od vremenskih prilika. Ako imamo sušu biće toga više, ako imamo vlažno vreme kao poslednje dve, tri godine onda se taj broj požara i smanjuje. Ali, bez obzira na broj požara svaki je potencijalno opasan, i mi treba zajedno da radimo na tome da svojim preventivnim delovanjem, edukacijom, sprečimo da požar nestane kao takav. Naše iskustvo govori da u požare i posledice veruju samo oni kojima se dogodio. Zar treba svima da se dogodi? Ako imate 25 smrtno stradalih lica u požarima godišnje to je previše - napominje naš sagovornik.

Poslednji veći požar u Beogradu dogodio se 17. aprila u Bulevaru Mihajla Pupina na Novom Beogradu. Ispostavilo se da su se na 11. spartu zapalile instalacije, srećom u hodniku. Evakuisano je je sedam osoba među kojima i beba i jedna trudnica.

- Prijavili su ga građani. Da je bilo dva sata noću, to bi bila katastrofa - boji se i da kaže kakva:

- Sam požar nije bio većeg obima. Zapalile su instalacije, ali sam način gradnje stavio nas je u problem jer se vrlo brzo širi po vertikali. Požar smo lokalizovali vrlo brzo, za nekih 25 minuta od našeg dolaska. Ono što je problem u visokim objektima jeste dim, to jest produkti sagorevanja, koji nastaju usled gorenja a u ovoj situaciji su svi elektro kablovi bili obleženi plastičnom masom koja kada gori stvara toksičnu materiju i uglavnom veliku količinu. Po gašenju, najveći problem je odimljavanje, a to uglavnom radimo paraleno. Proveravamo stanove, konstatujemo da u stanovima nema ugroženih, a u ovom slučaju je možda bilo i 100 i nešto ljudi ugroženo.

I jesu. Svi ovi ljudi su jaki. Hrabri. Da nisu, ne bi išli tamo gde ne znaju šta ih čeka. 

Foto: TV Pink Printscreen